njegovog zamenika Valijula Jakupova, istaknutog političara i budućeg muftije. Policija je za atentat okrivila vahabitske sekte koje su se poslednjih 20 godina proširile u regionu. Posle raspada SSSR-a, u Tatarstan su stigli misionari iz
i istorije Srba za pet poslednjih vekova? Vahabitski pokret u Saudijskoj Arabiji, pa se brzo prenosi u Egipat. Na zapadu Severne Afrike islamske države Tunis, Alžir i
uvođenja reformi u carstvo po zapadnim uzorima. Vahabitskog pokreta na evropsko kopno, dok je panislamizam 1876 1878 (Hercegovački ustanak, Berlinski kongres) predstavljao
glavnog regionalnog neprijatelja, pariranje povratku ruske politike na Balkan, neutralisanje sve većeg uticaja vahabitskog i selafijskog radikalizma na bosanske muslimane, te jačanje bošnjačke pozicije u bosanskom nacionalnom trouglu.
ignorišu pravila Islamske zajednice - skoro polovina budućih imama se danas školuje u arapskim zemljama, mnogi na vahabitskim univerzitetima ili školama gde razne militantne salafističke struje imaju ogroman uticaj na studente.
neće dopustiti da druge religije imaju u njegovoj zemlji bogomolje. vahabitske orijentacije. Vladar se smatra čuvarem svetih mesta Meke i Medine. U zemlji živi oko 1,5 miliona stranih radnika,
, oni nisu sami po sebi teroristi, pa čak ni ekstremisti i ne mogu unapred tako biti tretirani samo zato što ispovedaju vahabitsku varijantu islama. Dakle, vahabizam ne može biti zabranjen bez ikakvog razloga, tim pre što je zvanična religija u
polagani genocid, koji nitko ne može i ne želi zaustaviti. I EU gunđa tek tiho i bez snage.« Slijedi Saudijska Arabija s vahabitskim islamom, s vjerskom policijom, s prijetnjom smrću onima koji promijene vjeru, sa zabranom Biblije i kršćanskih
sa Muslimanskom braćom (Ihvan al Muslemin) egipatskih islamista Hasana al Bane i Sajeda Kutba. vahabitski propovednici nisu promenili ništa kada je reč o teološkim aspektima prvobitnog Islama (7). Promene su bile političke
promenili ništa kada je reč o teološkim aspektima prvobitnog Islama (7). Promene su bile političke prirode širenjem vahabitskih ideja i učenja oni su uspostavili vlast u Arabiji. Sebe su označili kao Čuvare Islama i Zaštitnike dve svete džamije.
su poraz, kao i Srbi. U vreme kada je odsečena Karađorđeva glava poslata turskom sultanu, u Carigradu je bio pogubljen vahabitski emir Abdulah ibn Saud 1818. godine, sa više svojih sledbenika.
pustinjskoj oblasti Nedžd, koji je pripadao velikom arapskom plemenu Bani Anajza. Verski i politički savez emira i vahabitskog šeiha je bio potvrđen 1743. godine brakom sina Muhameda ibn Sauda i kćerke Muhamed ibn Abdel Vahaba, čiji će potomci
Arabijskim poluostrvom, niti bi uspela da stekne veći uticaj u arapskom i islamskom svetu, da iza nje nisu stajali vahabitski propovednici-ratnici.
. Kada je početkom 20. veka turska vlast u arapskom svetu bila ozbiljno dovedena u pitanje, uz podršku fanatizovanih vahabitskih ratnika, porodica Saud je ponovo uspostavila svoju prevlast u oblasti Nedžda.
projekte na prostorima Balkana, posebno u poslednjim godinama postojanja nekadašnje Jugoslavije. vahabitski uticaj širiti i jačati jer se procenjuje da su oni snažno prodrli u mnoge islamske zemlje. Posebno su aktivni među