i sami postati vile i vilenjaci družeći se sa vilinskim bićima. U knjizi Škola za vile već ste upoznali naše male vile Vedrić i Svetlić, dve hrabre i dobre vilinske devojčice. Jednog dana, kada se njihov mali brat razboleo, dok ga je mama vila
su sklupčana ispod svojih pokrivača drhtala neka uplašena deca. I tako je počela ova bajka u kojoj će Kraljica vila, Vedrić , Svetlić i brojna neobična bića (dobra i zla, zvana i nepozvana) upoznati našu uplašenu decu. Oni će zajedno naučiti
demon, pa koferče, pa golubica, a majka se pretvara u aždaju i ulazi u koferče. Potom majka kaže da njene dve devojčice, Vedrić i Svetlić, zamisle sliku i da uđu u nju. Devojčice tako postupe, nestaju i postaju nevidljive. Takvi neobjašnjivi
. I kao u fantastičnoj priči, stočići lete i lako savlađuju prostor, veštica se pretvara u plamen, a stočići u vodu. Vedrić poželi da joj sestra bude lepa, ništa se ne desi, a kad poželi da bude ružna kao sestra, poružni, ali nema objašnjenja
, poružni, ali nema objašnjenja kako je to moguće. Vedrić i Svetlić lete kroz predmete, što je, kao u fantastičnim pričama, neobjašnjivo lako i brzo savlađivanje prostora.
fantastična priča. Uz doživljaj devojčica ide mamina pouka, a potom se pripovedanje vraća u pređašnji tok. Veštica, Vedrić i Svetlić se neobjašnjivo lako i brzo nađu u vrtu. Vedrić i Svetlić videše da su porasle, ali se tome ne čude niti ih to
pouka, a potom se pripovedanje vraća u pređašnji tok. Veštica, Vedrić i Svetlić se neobjašnjivo lako i brzo nađu u vrtu. Vedrić i Svetlić videše da su porasle, ali se tome ne čude niti ih to plaši.
same za sebe kažu da su vilinske princeze, da su, dakle, junakinje kao u bajkama, ali se ponašaju kao nestašna deca ( Vedrić kukurikne dedi u uvo). To omogućuje piscu da pričanje ne bude ni bajka, ni fantastična priča. Ali kad baba reši
, posle ulaska u bajkovit svet, pojavljuju se, kao u bajkama, tri zadatka. Da bi devojčice postale vilinske princeze, Vedrić i Svetlić treba da ostvare tri zadatka da bi ostale u bajkovitom svetu.
. Staramajka je savetuje da osedla krilatog konja i pođe u zemlju bajki, što bi trebalo da ukaže da svet u kome se Vedrić i Svetlić nalaze nije svet bajki. I mama je u ulozi pomoćnika: daje Svetliću koralnu loptu i savetuje je da je zamoli da
, 1963, Beograd, Narodna knjiga, str. 57). Vuk u ovoj tvorevini Z. Kuburović je savremen jede sendviče. njemu Svetlić i Vedrić pomažu da utoli glad i tako stiču pomoćnika. Kad se najeo, vuk nudi svoju pomoć da dođu do zlatogrivog konja. Vuk, kao u
stavlja princeze na leđa, ali zna događaje iz svoje (ruske) bajke. Opis dvorca je kao u ruskoj bajci. I postupak je isti: Vedrić i Svetlić treba da uzmu staru uzdu i da u štali zauzdaju zlatogrivog konja. I opomena je ista: ne smeju da uzmu zlatnu uzdu
uzdu. Vedrića i Svetlića su drugačiji nego u ruskoj bajci: devojčice nisu uzele zlatnu uzdu i nisu dirale kavez. Vedrić pušta pticu iz
. Postupci Vedrića i Svetlića su drugačiji nego u ruskoj bajci: devojčice nisu uzele zlatnu uzdu i nisu dirale kavez. Vedrić pušta pticu iz kaveza, a vuk je preneražen. Kao u svakoj bajci, devojčice razumeju vuka i on njih, one se tome ne čude i ne
u ruskoj bajci: u zlatnom gradu je Jelena princeza. Ali ima i razlika. U bajci sivi vuk ugrabi princezu, a u Školi za vile Vedrić i Svetlić uzimaju princezu. Nisu ni videle zlatnu haljinu. Princeza Jelena je iznenađena, pa pita: "Vi niste Ivan