izuzetne primere ovih arhitektonskih stilova. Vermerovu Devojku s bisernom minđušom, kao i Rembrantov Čas anatomije i dva autoportreta sva četiri dela locirana u malom muzeju
slike, pa materija koju slika, i materija kojom se izražava sve je to fantastično i završeno. U Parizu sam video Vermerovu izložbu. Sećam se, kad sam je opisivao Leonidu Šejki, sladio sam namerno taj svoj doživljaj, a on je bio ushićen do
napravi epsko, i da preko njega prevuče veo misterije. I to je upravo ono što je pisac uspeo da uradi: da nas uvede u Vermerovu sliku, u kuću i upozna nas sa ljudima koji žive u njoj, predstavi nam likove koji je snažno opisao, u proces stvaranja