slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "vezilić".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
brižno čuvao dok ga nije poklonio Pavlu Solariću, jednom od Dositejevih najpoznatijih sledbenika. Za Aleksiju Vezilića , Jovana Rajića i Grigorija Trlajića znao je Vitković: "Često će me vaše pesme u sveto ushićenje ushititi" kazao je na
u Novom Sadu, bonsai izložba u organizaciji Bonsai sekcije Vezilića
bio je klasicizam. On počinje već 80 - tih godina 18. stoleća s didaktičkim i rodoljubivim pesmama Aleksija Vezilića (1753 - 1792), a konačan oblik dobija u prvoj deceniji 19. stoleća u delu Lukijana Mušickog (1777 - 1837), arhimandrita
istraživači (D. Nedeljković) nazivaju "kritičkom etnologijom ". Tim putem su pošli za njime i drugi, kao Jovan Rajić, Vezilić , A. Stojković, Dositej ili J. Muškatirović (u svojoj knjizi Kratkoe razmišljenije o prazdnici, 1786). Tako će poput
običaje. Prosvetiteljstvo u srpskoj sredini donosi ovom interesovanju jednu posebnu crtu. Pisci kao Dositej, Vezilić ili A. Stojković uneli su u svoja dela niz zapisa folklorne građe, ali skoro uvek sa racionalističkim osećanjem da ce
je i drugima. Vezilić (1753 - 1792). On je poput Relkovića i Dositeja u svom delu Kratkoe napisanije o spokojnoj žizni (Beč 1788, Budim 1814)
kako je moglo da dođe do jednog ovakvog nemilog događaja - rekao je jedan od konobara. Vezilić nije želeo da razgovara s novinarima, iako je u trenutku naše posete u restoranu bila sanitarna inspekcija.
, ili antički, kao Kornelije Nepot). Godine 1788. već zaboravljenom generalu piše odu jedan srpski pesnik Aleksije Vezilić . Piščevićev sin Aleksandar, koji je i sam bio oficir i pisao memoare poput oca, seća se kako sedi general i njegovi
bio komadant Užičkog korpusa, a on predsednik opštine Čačak. Vezilića jeste prva zbirka lirike u srpskoj književnosti. Danas se ovi stihove tumače kao vid kritičkog prosvetiteljstva
, u prvom redu rimskih klasika Najdalja tačka je Beč, gde u XVIII stoleću deluju klasicisti prve generacije, Aleksije Vezilić i Trlajić, a najraniji klasicistički centar su Karlovci, sa jakim školskim klasičnim središtem još iz prve polovine
od baroka i upravo safijsku strofu osamdesetih godina XVIII veka uvodi kao osnovni oblik svog pesništva Aleksije Vezilić .
, jedan drugi pesnik onoga vremena smatran je u srpskoj književnosti utemeljiteljem klasicizma. To je bio Aleksije Vezilić (1753 1792) polaznik latinskih škola u Pešti i univerziteta u Beču, prvi pesnik novije srpske književnosti koji je
XVIII veka nosi taj pečat rime, sve do pojave Lukijana Mušickog (ako se izuzmu napori Stojkovića). Pesnici kao Vezilić , Mihailo Vladisavljević, Trlajić, Hranislav, somborski pesnički krug (Jovan Berić, Avram Mrazović, Nalbanović i
pohvalu rimi, koja u trećoj generaciji klasicista ponovo ulazi u pesništvo obnavljajući kult klasicista XVIII veka ( Vezilića posebno), strofika se ne drži striktno antičkih pesničkih formi, i one u časopisima posle 1845. godine više ne
strofa, rimovana safijska strofa (što, s obzirom na to da ovu strofu nije koristio Mušicki, predstavlja vezu sa Vezilićem i XVIII vekom).