Novog Rima. O tome koliko se u ovu legendu verovalo govori i činjenica da su mnogi otomanski sultani i veliki veziri držali zazidanu Zlatnu kapiju, ne bi li sprečili njegov ulazak u grad. Zlatna kapija je i dan danas zazidana.
hronike od vremena ovog romana istorijske okolnosti su se znatno promenile: strašni Orijent i surovi, hiroviti veziri preselili su se u legendu, i konzuli evropskih sila i slobodne Grčke suočavaju se sa imperijom na silaznoj putanji i sa
uslovi. No znajte još i ovo, dodao je on: ja sam potrošio miliun dukata za ovih deset godina, pored onoga što su potrošili veziri bosanski i albanski i mnogo sam vojske izgubio boreći se protiv Srba, ali potrošiću još toliko da vas nateram da ponovo
, dogovorite se i spremite pismo, a ujutru ćemo se opet ovde naći da progovorimo. vezirovu šatoru.
i to je njegovo. Kad mu se bude oružje zatražilo, on ga ili neće dati ili će dati samo ono što ne valja. Nas su i carske paše i veziri nekad učili, kao što je to naročito činio Mustafa-paša, da se na selu branimo od zuluma, pa sad narod smatra da je po
volji ni prijem ni ispraćaj Miloša. Još manje su bili zadovoljni načinom kako je saslušan i pažnjom koja mu je ukazana u vezirovu šatoru. Imadoše oni i razloga za to. Ova velika familija beše se već razmnožila i osilila. Ne beše tu više onog dobrog i
zaludno prolivenoj krvi, te miru i prosperitetu koji je glatko odbačen samo da bi se moglo ratovati međusobno. Carevi veziri čudom su se čudili narodu kome je nekakva nejasna sloboda bila važnija od bogatstva i izobilja, koji je svoje države
i Bugara i Mađara prema Jadranskom moru, Srbija pre nego što su je razdvojili sebični dinasti, a za njima razni veziri , zavojevački guverneri i poslušnici Kominterne. Ako je bio znak mudrosti i istorijske potrebe da se ujedine toliko
mesnog i ratnog saveta i o poretku njihovog običaja. veziri ; dakle što oni odluče, to stoji. Ima i drugih, to su kazilar. Onih prvih ima dva, koje car čini zato da ne bi imao brigu u
šator nazvan danisik čadiri, a postoji i drugi šator u kojem se car pokazuje, a zovu ga segvan. Onamo dakle pozvavši veziri ljude iz raznih krajeva, ispituju gde se šta dešava, a čuvši šta ko iz koje zemlje priča, popišu sve i sami među sobom
je već izmolio kod sultana Ahmeda, novo-učinjenog cara po ocu. Onda mu je izradio propusnicu na koju su se svi istaknuti veziri i muftije potpisali i na Alkoran zakleli. Doputovao je nesrećnik. Počekavši petnaestak dana, oba kazi askera se
preda se bez poklona, a kako su se poslanici njegovog veličanstva poljskoga kralja navikli da prolaze, onda kad veziri ne mogu ništa od poslanika da iskamče ili iscenjkaju, osobito kad ugledaju svoje vreme, onda ne puštaju poslanika, već
s desne strane, ustaje i klanjaju se poslaniku; poslanik njima takođe, ušavši u onaj dvorčić, jer nije veliki. Svi veziri i drugi činovnici ustaju, poslanik im se svima klanja, a veziru odvojeno (ako poslanik hoće, mogu i ruke jedan drugom
, unapred daju ovaj znak što neće da jedu jela (a ova su pirinač sa ovčetinom i sočivo isto tako s ovčetinom), a kad aga i veziri ovo opaze, brzo pitaju za razlog, na vreme izbegavaju zlo, a ako ima kakve uvrede, brzo je leče, inače biva zlo.
. Ovi izlaze i vraćaju se svojim putem, klanjajući se poslaniku, on njima takođe, odlaze svojim konjima da uzjašu, a veziri tek onda izlaze i idu u guščjem poretku jedan za drugim, počevši od velikog vezira pa sve do poslednjeg, koliko ih u to