duši: Raduj se svetitelju, čudotvorče, Raduj se ljekaru koji sve rane vidaš , Raduj se, uzetima si vratio snagu, Raduj se, hromima si dao da hodaju,
pruža, danas si cvet a sutra uvela ruža. "Ustani Kosovko devojko, da vidaš naše rane.
, a čovek kao plačući nad njom prišapće joj: "Ustaj, nesrećnico zar ne vidaš da te hoće u raku da te nose? "" A jeli moj prednjak?" upita ona, a kad joj on
plenila sa mnogo dara. kao četiri stabilna zida koja si zidala dok druge vidaš i kao pregršt osmeha i kao snoplje pogleda i kao ljubav koju si sejala i