ga prisajedine francuskom slikarstvu ne samo zbog umetničkog razvoja i inspiracije, koju je nalazio u delima Bonara i Vijara , već i zbog života koji je uglavnom proveo između San Tropea i Pariza. Ipak, Čelebonović je bio i te kako prisutan i u
i modele prvo su fotografisali, pa tek onda slikali, vajali ili opisivali mnogi umetnici, od Emila Zole do Edvarda Vijara (Edouard Vuillard). Sin slikara i grafičara Alfonsa Muhe, tako je, na primer, zabeležio da je početkom XX veka
je urađen prema reformiranom latinskom misalu. Posle misala Levaković i Propaganda planirali su prevođenje bre - vijara , rituala, katehizma i izradu rečnika i gramatike crkvenoslavenskog jezika. Godine 1635. štampao je misionarski
je izlagao svoja dela u Salonu Tiljerije (Salon des Tuilleries), a u junu iste godine je otišao u Sen Trope. Tu je radio uz Vijara , Sinjaka i druge. Pre Drugog svetskog rata živeo je u Sen Tropeu. Godine 1937. imao je prvu samostalnu izložbu u
otkrivala i upijala, poput većine vršnjaka, stojeći opčinjena pred delima znamenitih francuskih intimista Vijara i Bonara. Ako se uporede njene slike Atelje i Enterijer sa Vijarovim Enterijerom, može se videti kako je ona brzo i do