, heretikomi izgleda nije ni shvatio da mu je brat heretik. Iz tog slučaja Fine izvodi pretpostavku da jeteološka analiza bila irelevantna za herezu u zemlji gdje je do ovakve situacije moglo doći. Ističući da slučaj biskupa nije bio izuzetak, prof. Fine kaže da je nepoznavanje teologije detaljno opisano u svakom postojećem dokumentu, od 1203. kada su se redovnici odrekli krivovjerja na Bilinom polju do odgovora pape Gregora XI na pitanja koja su mu franjevci Bosanske vikarije uputili, 1373. do izvještaja katoličkih vizitacija ili putnika iz 17., 18, i 19. stoljeća .

. Tu svetom Marinu sa Avdifaksom i Avakumom odsekoše glave mačem, a sveta Marta bi utopljena u reci. [ 15 ] A neka žena hrišćanka, po imenu Filikita, tajno uze tela posečenih svetih mučenika, i isto tako pronađe u vodi telo svete Marte, pa ih pogrebe na svom imanju, slaveći Gospoda našeg Isusa Hrista, sa Ocem i Svetim Duhom slavljenog kroza sve vekove. Amin . vikarije Riks. On je nagovaraše i primoravaše da se odrekne Hrista i prinese žrtvu idolima. No ona se tome odlučno usprotivi. To silno podejstvova na Riksa, te on primi veru u Hrista. Onda joj on dade jednu tihu kuću, u kojoj ona življaše provodeći vreme u molitvi i postu. Nakon dosta vremena ona zamoli vikarija da joj dopusti da ide u Kampaniju, da tamo primi mučeništvo za Hrista. Ali on je ne hte pustiti samu, već ostavivši ženu i decu i bogatstvo i drugu slavu, otputova zajedno sa njom .

bili predstavnici trgovačkih kolonija iz Dubrovnika i Bosne. Riječ je o predmodernim etnijama sa istim konfesionalnim obilježjima pa će ih većinsko društvo nerijetko nazivati zajedničkim imenom "Latini ". Osim njih na području Mačvanske banovine ( obuhvaćala sjevernu Srbiju s Beogradom ) u sklopu Ugarske boravile su hrvatske velikaške obitelji koje su upravljale tom Banovinom ( Lacković, Gorjanski, Horvat, Iločki ). Postojanje franjevačkog samostana Bosanske vikarije u Mačvi te blizina Srijama i Bosne daju naslutiti da je bilo i drugih Slavena katolika na tom području pored spomenutih predstavnika trgovačkih kolonija .

u čast Pohoda Blažene Djevice Marije. Kada je župa osamostaljena, crkva je preimenovana u čast Marije, Kraljice svijeta. Zapadno od crkve ( danas: kapalice ) sagrađen je ljetnikovac iste obitelji koji je kasnije preuređen u crkvu Sv. Urbana pape. U ono vrijeme svete mise su bile prikazane kako u kapelici Marije, Kraljice svijeta, kao imenovanoj župskoj crkvi, kao i u prostorijama nekadašnje Ekonomije koja se zvala « Kalot kápolna », što je zapravo i bila bogomolja vikarije posvećene u čast Svetom Urbanu. U međuvremenu za vrijeme župnikovanja gospodina Franje Bertrona načijen je plan o proširenju kapelice Blažene Djevice Marije, za koju je već bilo pripravljeno 40.000 cigala za potrebne radove. Poznato je da su tadašnje gradske vlasti tu gradnju zabranili .

, u okviru svete mise koju je u 16 sati služio subotički biskup Msgr. Dr. Ivan Pénzes, u podrumu crkve u izgradnji blagoslovljen je kamen temeljac prve crkve na Radanovcu. Otac biskup, kao i propovjednici svete mise: Msgr. István Koncz, direktor Biskupijske kancelarije, župnik u Bačkim Vinogradima, te Msgr. Andrija Anišić, arhiprezbiter Katedralnog arhiprezbiterata, župnik župe Sveti Rok, izrazili su iskreno priznanje vlč. Josipu Leistu, upravitelju radanovačke vikarije za njegov hrabar poduhvat, što je usprkos teškim gospodarskim uvjetima primio na sebe nimalo jednostavan, ali zato uzvišen izazov gradnje crkve. Pod svetom misom sjetili smo se događaja kada je prije 40 godina Msgr. József Rehák u skromnom molitvenom domu započeo duhovnu skrb Radanovčana. Njegov dugogodišnji požrtvovani rad za ovu zajednicu vjernika po odlasku u mirovinu nastavili su vlč. Attila Zsellér i vlč. Károly Szabady, a od rujna 2010. župnik palićki vlč. Josip

kad smo započeli gradnju crkve i položili kamen temeljac na čelu Katoličke crkve je stajao Papa Benedikt XVI. Subotičkom je biskupijom upravljao Msgr. Dr. Ivan Pénzes, na čelu Katedralnog arhiprezbiterata je bio arhiprezbiter Msgr. Andrija Anišić, a vikariju Veliki Radanovac je vodio dekan Dekanata Subotica Novi grad, palićki župnik prečasni gospodin Josip Leist. Ova crkva se gradi po dobroti dara dobronamjernog bogobojaznog čovjeka. Načelnik Pastoralnog vijeća vikarije Veliki Radanovac je u to vrijeme bio gospodin István Sebők, staratelj József Csanádi, blagajnik Ljubomir Mesaroš, bilježnik György Kulhanek, a vijećnici: Jenő Kószó, Zoltán Kiss, Zoltán Kókai, József Rakonca, Róbert Péity i Mladen Soldo. Predsjednik Mjesne zajednice Veliki Radanovac je Milutin Đurašković. Crkva se gradi po projektu koji je izradio diplomirani inženjer građevinarstva Branislav Čopić i diplomirani inženjer arhitekture Paula Milodanović .

prigodu znači, još u Godini obitelji očekujemo hodočašće vjernika našeg dekanata na Radanovac, imajući u vidu da je u cijeloj našoj biskupiji naš molitveni dom jedina sakralna građevina koja je posvećena u čast Svetoj Obitelji . Vikarije Svete Obitelji. Zakletvi je prethodila odluka Biskupskog ordinarijata kojom su predloženi članovi prihvaćeni, kao i konstitutivna sjednica koja je bila održana ovih dana. Svečano polaganje zakletve palo je upravo na nedjelju kada je u evanđelju čitana prispodoba o sijaču, kada smo pod svetom misom molili da uvijek budemo prikladna zemlja za prihvaćanje Božje Riječi, koja će kao takva donositi višestruke plodove: neprestani rast Kraljevstva Božjeg, a služit će

proganjani kao jeretici, nalazili izlaz iz nevolje u turskim obećanjima. Ovim se, ujedno, mogu protumačiti brz i lak prodor turske vojske kroz ove krajeve, kao i brza islamizacija domaćeg stanovništva. Na inicijativu starih rudara i dubrovačkih predstavnika u Olovu, franjevci su u ovom mjestu sagradili samostan Svete Gospe ( Marije ), koji je dugi niz decenija bio glavno sjedište franjevaca iz čitave srednjovjekovne Bosne. Manastir se u popisu samostana bosanske vikarije prvi puta spominje 1514. godine, ali neki drugi podaci govore da su možda crkve i samostan podignuti još u dmgoj polovini XIV vijeka tj. u doba bana Tvrtka I ( 1353 - 1391 ). Medutim, to nije bila i jedina franjevačka crkva u ovom kraju. Naime, zadnjih godina ( 1968 - 1969 ) izvršeno je arheološko iskopavanje u Bakićima nedaleko od Olova, koje je vodio Krunoslav Misilo. Tom prilikom otkrivene su ruševine zidova crkve visoki dva metra. Crkva je vjerovatno bila posvećena sv. Roki ,

do Opuzina, a odatle produžiše put ka Makarskoj. Klima je oko Neretve nezdrava . vikarije u opštini Poljica. S pomoću Kružičevića i drugih Omišana naši su putnici prepisali poveći broj rukopisa koji se tiču istorije poljičke. Tu su zbog prepisivanja ostali četiri dana. Trećeg dana Sreznjevski, koji je više voleo prirodu, ostavi na prepisivanju Prajsa, koji je više voleo rukopise, pa se krene da vidi vodopad Gubavicu na reci Cetini, pet časova daleko od Omiša. U tom je proveo ceo dan pa se vratio u mrak, te Prajsa oslobodio daljeg strahovanja da ne izgubi druga .

vikarije

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov