od članova njenog tima, doktorantu Maurisu Vilkinsu , obećana ista pozicija. Imajući u vidu ovaj
, a odnos im ni izbliza nije bio prijateljski, Vilkinsu je u jednom trenutku delovalo sasvim prirodno
se da radi za jezuitsku policiju. Ipak, Vilkinsu godinama nije falila dlaka s glave, dok su, u
operacija. Bilo je onih koji su preterivali o Vilkinsu : tvrdili su da može na svom kažiprstu da prenese
i crvenim cvetom u reveru belog redengota. O Vilkinsu je taj tračak nade trajao još koji mesec, potom
, a Veritas potvrdio moj izbor (kako vidim po Vilkinsu sve je sam uradio Veritas).