slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "virimo".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
, sve kreće od nule. virimo u izlog, eventualno se dovijajući sa raznim VPN ovima i proksijima. Srećom, izgleda da su slično razmišljali i mnogi
Francuzi. Ali batice nismo, mi smo ti seljadija sa Balkana i to ona najgore vrste... ne da nam viri praziluk iz... nego mi virimo iz istog. I onda nas je zadesio incident u likovima Novaka, Ane, Jelene... E onda smo bili najbolji, najlepši, praziluk
. virimo u svoje džepove.Oni su nam ih detaljno ispreturali.
godinu. virimo u njihove domove i otkrivamo kojim detaljima vole biti okruženi.
za kontakt (i zove se sredstvo masovne komunikacije). Gledamo sapunice, akcione, horor ili romantične filmove, virimo u tuđe živote, kako bismo na indirektni način doživeli socijalno iskustvo i umanjili neprijatno osećanje
list na Balkanu. Kada bi Politika počem u zaglavlju - kao što je to nekada bio običaj - imala moto, on bi glasio: mi virimo iz državnog i čaršijskog dupeta. Da, da, Politika ima mnogo dodirnih tačaka sa tradicionalnom srpskom politikom
da je ona danas sasvim pomerena. Društvene mreže su legitimisale palanački duh jer se sve glasnije ohrabruje navika da virimo u tuđu privatnost, s tim da to više ne moramo da radimo u potaji, već transparentno:
prozor, isto more, isti pogled, a slike drugačije. Jer otvoren prozor je kao ogledalo gledamo kroz njega, a zapravo virimo u sebe.
što je princ iz Emirata otišao kod komšija, a ne kod nas. Imamo zacrtan plan i od njega ne odstupamo, ne želimo da virimo u tuđe dvorište i da se bavimo njihovim problemima. Koncentrisani smo samo na svoje ciljeve i kako što lakše da ih
Guichard, a bočicu inspirisanu leptirima, njihovom slobodom i neuhvatljivošću poznati dizajner Ron Arad malo virimo u njegov studio i bacamo pogled na impresivne kreacije:
To je trenutak kada vas polako obuzima osećaj onostranosti sa početka teksta. Približavamo se najlepšem od dvorišta, virimo kroz ogradu pokušavajući da što bolje vidimo i upijemo mir i harmoniju kojima mesto odiše, sa nepretenciozno ali
? Zašto su nam najzanimljivije takve stvari? Priroda čoveka, možda. Zašto gledamo Velikog Brata? Zašto obožavamo da virimo u tuđ život, tuđe nevolje?
.. Da mu se smejete.. Njemu i njegovim prljavštinama.Oh, no.Možda je to u prirodi čoveka? Voajerizam. Svi mi pomalo virimo kroz špijunku i uživamo u komšinicinim neprospavanim noćima.. Ili ne? Ili volimo da lažemo?
mora da su i na sličnim razbojima tkani, dodaje on, grleći me s leđa i prislanjajući obraz uz moj. Kroz male, kose prozore virimo tako stisnuti, na ulicu punu de-čje cike. Šta li rade naša deca, uzdišem. A šta mogu da rade, igraju se kao i ova ovde,
, sta misle kada im je bilo bolje i da li im je ikada do sada bilo bolje. Ljudi napreduju, a mi, iz neokrecene kuce, virimo preko komsijskog plota i sekiramo se hoce li oni propasti za petsto godina.