šator imađaše ogradu od jedeka. Prilaz s puta bio je posut šljunkom. Ulazna krila behu širom razmaknuta; sa vrhova visijahu debele kićanke. Pod šatora bio je patosan daskama a preko njih razastrti debeli ćilimovi. Huršid je sedeo na širokom
: Klaudije svojim vlastitim zubima odgriza sebi jezik i ispljuva ga iz usta, a Anaviju ispadoše oči iz očnih duplja i visijahu mu na obrazima; i posle kratkih, ali strahovitih mučenja od besova, oni izvrgoše duše svoje. A neznabošci i Jevreji,
ruke njegove dotakoše odra, tog časa nevidljivi anđeo odseče mu obe ruke neveštastvenim mačem Božje odmazde, i one visijahu prilepljene za odar. Tada Atonije pade na zemlju vičući i vapijući: "Teško meni" I uvidevši svoj greh, on se stade
meseci, kada se svetiteljima već behu malo zalečile rane, te su mogli na noge stati i pomalo hodati, samo u Aitala ruke visijahu oduzete, Adesh, koji mučenike dobi od Ardasabora da ih pogubi, bi smenjen s vlasti, a mesto njega dođe drugi sudija, po
: naredi te obesiše svetitelje svezavši ruku jednoga za ruku drugoga i privezavši im za noge težak kamen; i tako oni visijahu trpeći od devet sati pre podne do dva sata po podne. Za to vreme namesnik obavljaše sud nad drugima. Posle toga on upita
puta šest velikih drveta, tri s jedne strane puta, tri s druge, pa o njih obesiše prestrugana tela svetih mučenica, i ona visijahu na drveću kao plod krvlju obagren. Strašan i tužan prizor Zatim pronesoše caricu tim putem između visećih tela, i za
junački trplješe tako ljute muke Hrista radi. I za nekoliko dana sva mu koža već, bi odrana i iskajišana, i kajiši mu visijahu o ramenima. Tada stradalac reče komandantu: Sada bih želeo da idem k caru i razgovaram s njim. - Komandant se obradova
: Donesi nam blago svoje - I pošto ga još dugo kinjiše, i ništa ne nađoše, mačem mu rasekoše glavu na dve polovine koje visijahu na ramenima. I još mnogo mrcvaren, ležaše kraj nogu prvog ubijenog oca drugi pobeditelj đavola. Ja pak kukavac,
, on poče lečiti i ostale delove njegovog trulećeg tela. Mnoge delove tela njegovog, koji behu pomodreli, istruleli i visijahu kao nepotrebni, on odsecaše malim nožem i bacaše, da bi se ostalo telo lakše lečilo, a kada prepodobni stade postepeno
dotle, dok se gole kosti ne ukazaše, jer mu otpade meso i iznutrice mu behu pokidane. Pošto otpade celo telo i samo kosti visijahu , to dželati nemahu više šta da muče na mučeniku. Zato ga odvezaše od drveta, i sveti Savatije tog časa predade dušu svoju
ljudi obamreše od straha. A car i eparh Krisp, okovani nekim nevidljivim okovima, biše podignuti od zemlje u vazduh, i visijahu . I zavapi car k mučeniku: Gospodine Haralampije, ovo je zbog grehova mojih; pravedno sam kažnjen. No ti, reci reč Bogu