slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "višegeneracijske".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
sudskom postupku koji prepoznaje specifičnosti problema sa kojima se suočavaju. višegeneracijske socijalne isključenosti, siromaštva i nepostojanja zakonskih rešenja koja bi im omogućila da dokažu svoj identitet i dobiju izvod iz matične knjige rođenih, ta lica ne mogu da ostvare nijedno od prava koja su garantovana Ustavom i ratifikovanim međunarodnim dokumentima ne mogu da se zaposle, da uživaju prava iz socijalne i zdravstvene zaštite, da se nesmetano školuju, da budu upisani kao roditelji svoje dece, niti da uživaju čitav niz drugih prava koja su ostalim građanim Republke Srbije dostupna.
, iz sveta nalik današnjim zapadnim demokratijama. Aral Vorksigan je oficir, pripadnik vojne kaste i aristokratije Barajara, sveta u kome vlada kvazifeudalizam i gde se bespoštedni unutrašnji sukobi smenjuju sa osvajačkim ratovima. Žena i muškarac, različiti po poreklu i odgoju, ne odolevaju snažnoj uzajamnoj privlačnosti, iako se najpre susreću kao protivnici u ratu svojih matičnih svetova, a zatim i kao saveznici u krvavoj borbi za vlast na Vorkosiganovoj rodnoj planeti. višegeneracijske sage koja, doslovno, premošćuje prostor i vreme.
Velimirović. To je, kako je rekla, bila polazna osnova za pravljenje programa uz istraživanja o potrebama cele izbegličke populacije i nosiocima stanarskih prava koja su sprovedena s UNĆR i Međunarodnom organizacijom za izbeglice (IOM). Tako se došlo do broja ljudi koji su u stanju stambene potrebe, navela je ona, ali je prvobitna brojka bila duplo veća, pa se ispostavilo da je takav zajednički program potpuno nerealan. "Onda smo primenili postojeće kriterijume UNHCR-a o ugroženosti i došli do podataka o broju onih najranjivijih kategorija koje treba zbrinuti. To su višegeneracijske porodice, porodice s maloletnom decom i one koje imaju stare i bolesne članove, osobe koje nemaju stalne prihode i one koje žive u nedostojnim uslovima stanovanja ", objasnila je zamenica srpskog komesara za izbeglice. Prema njenim rečima, najpre će biti reseni slučajevi čije zbrinjavanje traži manje vremena i sredstava, a tempo će zavisiti od izgradnje predviđenih 10.000 stambenih jedinica. "U Srbiji se u kratkom roku nije gradio tako veliki broj stanova za povlašćenu kupovinu ili najam ", kazala je Velimirović, i dodala da će rokovi zavisiti od projektne dokumentacije i
i komponenti adaptivne vrednosti, i praćeni efekti 1 "bottleneck" epizode (drastičnog smanjenja brojnosti) različitog intenziteta na genetičku varijabilnost i diferencijaciju. Primena multivarijantnih metoda omogućila je merenje direktnih i indirektnih efekata selekcije u populacijama koje vode poreklo od različitog broja osnivača. višegeneracijske selekcije za ranu i kasnu reprodukciju. Za analizu su korišćene četiri "dugoživeće" linije (" old "), dve kontrolne linije (" control ") i dve "kratkoživeće" linije (" young "), koje su pomenutim načinom selekcije dobijene iz sintetike laboratorijske populacije pasuljevog žiška. Serijom dialelnih analiza svih mogućih ukrštanja između različito selekcionisanih linija testirali smo heterogenost između linija odgovarajućih selekcionih tretmana. Takođe, procenjivan je efekat dominacije i materinski efekat na nizu ukrštanja između različito selekcionisanih linija (control x
je previše feministkinja drugog talasa koje su iskazivale svoje nezadovoljstvo osuđujući sve muškarce kroz ceo tok istorije. Drugim rečima, ideologija feminizma drugog talasa bila je, ili je bar trebalo biti, vezana za vreme i prostor. Posleratna vezanost za dom bila je relativno ograničena pojava. Problem nije bio samo seksizam, već postindustrijska socijalna evolucija od šire porodice radničke klase do nuklearne porodice srednje klase, koja je ostavila žene u mučnoj izolaciji udobnih domova. Žene su izgubile društvo, pouke i zajednički rad karakterističan za vesele, vekovne i višegeneracijske zajednice žena.
nacionalne ideje. U grubim crtama, albanski ekspanzionizam bi se mogao gradirati u 4 etape: 1. kolonizacija - sporadično naseljavanje u okolnim mestima, kupovina imanja, 1 - 2 domaćinstva po naselju. Ekonomsko etabliranje velikih porodičnih zajednica. Faza je "miroljubiva ". Podrazumeva dobre odnose i saradnju sa domaćim, ne-albanskim stanovništvom. 2. demografska ekspanzija - nepotrebno pojašnjavati. Faza, takođe, uključuje početak pritiska na ne-albansko stanovništvo da se iseli. Naseljavanje novih porodičnih zajednica (dvogeneracijskih, koje će se kasnije razviti u višegeneracijske ). Takođe, podrazumeva i bezbednosne pripreme za treću fazu. Faza podrazumeva nasilje i zastrašivanje ne-albanaca. 3. rat - prvi sledeći oružani konflikt (globalni, regionalni ili inscenirani lokalni) se iskorišćava za brutalan progon i likvidaciju najvećeg dela ne-albanskog življa iz referentnog područja. Sredstva se biraju samo kriterijumima maksimizacije brutalnosti. Jedini cilj je jačanje straha i osećaja nesigurnosti kod ne-albanaca. Ovu fazu je moguće ostvariti isključivo ukoliko se stvore uslovi konstelacije albanskog nacionalnog interesa sa geostrateškim
unutar celine. Na žalost, ograničavajući faktor je ukupna površina, čija cena opterećuje usklađivanje sa potrebama, relativno više nego u razvijenijim sredinama (odnos cene m2 prema kreditnoj sposobnosti). Preporuka za koju se ovaj rad zalaže vezana je, dakle, za redefiniciju socijalnog stana koja nastoji da postigne kompromis između postojećeg i paradigmatskog oblika ponašanja, uspostavljajući kategoriju prihvatljivog minimuna. To konkretno znači odstupanje od standarda u smislu minimalnih površina najvećih prostorija - izlazeći u susret objektivnoj potrebi višegeneracijske porodice za stambenim prostorom sa više centara, koji poseduju relativnu autonomiju. Ukupna površina kojom se konkursni rad bavi iznosi oko 1800 m2, a obuhvata 24 stana na jednoj, kao i 10 stanova na drugoj lokaciji u Valjevu. koautori - Marjan Đulinac, Aleksandar Tomić
sada građane koji su sredinom osamdesetih, na početku domaće krize, imali 30 - ak godina. Zamislimo njihove firme koje su propale i sve nedaće tokom godina rata i sankcija. Oni danas imaju 50, 60 godina. I to u Srbiji koja ima najmanje zaposlenih u aktivnoj radnoj snazi i najmanje korisnika socijalnih davanja. Bojim se da prekobrojni i nevidljivi samo što nisu zakucali na vrata države Srbije, a strah me je da će ih biti i više nego u Mađarskoj. Pored ovog, dugotrajna nezaposlenost, život na marginama velikih gradova, višegeneracijske porodice, nizak i neizvestan životni standard - vodi u zamke siromaštva i trajne nesposobnosti za vraćanje u produktivni ekonomski život, kao i socijalnu integraciju.
riziku od njega. Takođe, blizu 200.000 porodica stalno traga za krovom nad glavom. Srbija je, sa 86.000 izbeglica i oko 210.000 raseljenih s Kosmeta, zemlja s najviše izbeglih u Evropi. Među izbeglicama koje su stekle naše državljanstvo čak dve trećine nema svoj stan. višegeneracijske porodice žive u izuzetno malim stanovima. Čak 15 odsto stanova u zemlji smatra se prenaseljenim (sa manje od 10 kvadrata po članu domaćinstva), oko 12 odsto nije izgrađeno od čvrstog materijala i isto toliko nema kanalizaciju Širom Srbije postoji skoro 600 romskih naselja, od kojih je pola apsolutno neuslovno.
Sa šeste je sprega krupnog (autohtonog i uvoznog) kapitala sa pomenutim mafijama i politikom (istog autohtonog i uvoznog porekla), pri čemu su granice izmedju tri pomenute grupacije sasvim blede i nejasne višegeneracijske negativne selekcije, odliva mozgova, uravnilovke, nepotizma, korupcije, i ko zna kojih još negativnih trendova. Ako prihvatite tu činjenicu, ostvarićete prvu pobedu. Kako? Lako prihvatićete saznanje da su pretnje nepredvidive i neizbežne (kao zemljotres), ali da u tom cirkusu postoje i sasvim NADREALNE šanse. Sa vrlo malo veštine, dovoljno drskosti i brzine možete im prodati i Brankov Most (i to više puta).
istinit koji vrijedi i za nas u bih.mislio sam da to nema više nigdje ali nažalost vidim da je svugdje isto. višegeneracijske porodice su redak izuzetak, a ne radja se više dece nego ovde, nego možda i manje. "Potrošački mentalitet" ne trpi mnogo decu. Tome nasuprot, u sredinama gde se radja puno dece (Albanci na Kosovu npr) živi se u višegeneracijskim zajednicama i podela posla je u tom smislu da su stariji uključeni u ono što mogu da rade, a to je čuvanje dece. Mnogo je kompleksniji problem neradjanja dece, tzv "bela kuga" i ja mislim da se radi o krizi smisla. Zato ne verujem da bi
. višegeneracijske susrete i suradnju te zajedničke nastupe.
se problemima strukture porodice i porodičnim odnosima, radom na terenu u okolini Bora, Nikola Pantelić statističkim pokazateljima ukazuje na posledice industrijalizacije i urbani-zacije, koje su se manifestovale na opšte raslojavanje porodice u ovome kraju što se odrazilo na strukturu i unutašnje odnose u porodici, kao i na pojavu nekih specifičnih porodičnih odnosa kao što su domazetstvo i snahočestvo. Za ovaj kraj izdvaja kao karakteristične dve vrste porodica: uže ili nuklearne i proširene porodice, koje odlikuje vertikalna linija po srodstvu i starosti njenih članova. Ove višegeneracijske porodice često među svojim članovima imaju i maloletne supružnike, ali se sa razvojem industrije i gradova veliki broj seljaka zapošljava i seli u obližnje gradove, što je uticalo na raslojavanje tradicionalnog oblika porodice i formiranje sve većeg broja nuklearnih porodica. Između ostalog, N. Pantelić tom prilikom ukazuje i na raširenu pojavu maloletničkih brakova; mada se njima ne bavi direktno u svojim radovima, ipak ih smatra socijalno-zdravstvenim problemom, koji se mora rešiti. Rešenje ovoga problema, pre svega, vidi u unapređivanju obrazovne strukture i opšte kulture
upotrebi u seljačkim domaćinstvima i u prvim decenijama XX veka. Građevine oko Vukove kuće, kao i druge zatečene i u spomeničku celinu prenete zgrade narodne arhitekture, nisu iz prve polovine XIX veka. Tako starih zgrada u Srbiji je sačuvano izuzetno malo. Ali narodno graditeljstvo se do pre nekoliko decenija kretalo u okvirima tradicionalne kulture i nije pretrpelo velike arhitektonske promene, nego je, naprotiv, sačuvalo mnoga nekadašnja obeležja. višegeneracijske košnice baš sada kada smo uvaženi MI krenuli svojim poslom, svakako bitnijim od njihovog. Zauzimaju nam mesta u autobusu najdraži su mi oni koji, kada se povede priča o ustupanju mesta tim starcima, isfrkću već svima poznatu recitaciju Ako je mogao da dotrči do autobusa, jesi ga video molim te kako je trčao, može i da stoji. JA sam, za razliku od njega, isceđen od umora. Da nas sluša neko sa strane pomislio bi da su nam starci maratonci, a čiča pored njih stoji polumrtav. Kada najzad završimo