. Prosperitet Srbije, osvedočen izneđu ostalog i mnogobrojnim zadužbinama svih generacija Nemanjićkih vladalaca , bio je ubrzan sve do 1346. kada postaje pod Dušanom, ' carom Srba i Grka ', i carstvo koje je zbrisano 1389. na mestu gde je
dveju božanskih figura. Ali, grčko-istočnjačke Misterije, eshatološke i apokaliptičke teorije, kult vladalaca da navedemo samo neke primere takođe ilustruju značaj i snagu sinkretističke misli
društva. vladalaca i donosi zakone u čijoj pripremi je učestvovalo. Smatrano, u idelanom slučaju, rezultatom individualne askeze i
), istočno carstvo ostalo je jedino rimsko carstvo. I ma da je sačuvalo, u tom svojstvu, veliki ugled u očima varvarskih vladalaca koji bejahu osnovali kraljevine u Galiji, Španiji, Africi, Italiji, ma da je stalno polagalo na njih nekakva
osiguralo je carstvu odlično branjene granice, dobre finansije, pošteniju administraciju. Politički smisao vladalaca trudio se da povrati monarhiji moralno jedinstvo, pokušavajući, ma i po cenu raskida sa Rimom, da obrati monofizitske
procvat života duhovnog. Na obnovljenom carigradskom univerzitetu izvrsni nastavnici, pod brižnim okriljem vladalaca , predavali su filozofiju, retoriku, nauke, a oko njihovih katedri tiskali su se đaci koji su došli sa svih strana
zahvaljujući veličanstvenom zamahu svojih težnji i svome istrajnom naporu da ih ostvari, poslednji možda od velikih vladalaca koji su sedeli na carskom prestolu. Andronik najzad (1183 - 1185 g.), poslednji i najčudnovatniji od Komnina,
kazni Rajnalda Šatijonskog, antiohiskog kneza, prisili ga na unižujuću potčinjenost i, u pratnji svih latinskih vladalaca Sirije, čiji je izgledao gospodar, svečano uđe u Antiohiju. Sami jerusalimski kraljevi morali su da snose vizantiski
i velikim baronijama (12 na broju) koje su franačkim osvojenjem tu ustanovljene, zemlja, pod veštom upravom svojih vladalaca , bila je u toku XIII veka jedna od najnaprednijih država na latinskom Istoku. Finansije su bile odlične; vojnici su
. vladalaca i Turaka Seldžuka, državu koja je obuhvatala ceo stari Polemoniački Pont i pružala se na istoku do Faza. Ali novo
redu događaja koji se iznose, jer je izbor vrlo mali. vladalaca (sem vizantiskih careva i despota Mistre i latinskih carigradskih careva, čiji se spisak nalazi na str. 159 - 162),
iste veličine; među njima slika Svetog Save sa lovorovim vijencem okićena; s jedne i druge strane ove stajahu slike vladalaca Nikole I i Aleksandra I. (Crnogorskog i srbijanskog. Prim. V. K.)
ih za vreme Bečkog kongresa, prota Mateja je u njima imao puno materijala da potkrepljuje svoje korake kod diplomata i vladalaca okupljenih u Beču.
iz Frušićevih pisama, arhimandrit Nikšić zaključi da je sva pomoć koja nam je, više ili manje iskreno, davana od strane vladalaca bila samo u savetima, pa i to često neodređenim. I, na kraju, on iz Frušićevog pisma, pisanog za trajanja Bečkog
hronici (Gallus, knj. I, gl. III) iz XII veka. Ime Zjemovid nalazi se na više mesta u istoriji poljskoj, naročito kod vladalaca Mazovije, i tek ga nestaje u XV v. [ 140 ] Češka Kozmina hronika (XI - XII v.) spominje češkoga kneza Hostivida (Hostivit,