hotimice, silom, te je učinio ubistvo, da plati trista perpera, ako li je došao hotimice, da mu se obe ruke otseky. vlasteoskoj parnici: Kada se parniče vlastela, ko u čem izgubi, da daje jemce.
. vlasteoskoj : Ko se nađe da je počupao bradu vlastelinu, ili dobru čoveku, da se tomu obe ruke otseku.
, odnosno odmah nakon propasti župana Altomanovića. vlasteoskoj porodici koja vodi poreklo od vojvode Mladena koji je službovao u vreme kralja Stefana Dečanskog i cara Dušana (
, 17 km istočno od Peći, podignuta je u XIV veku crkva posvećena Hristovom Preobraženju. Nije poznato da li se radi o vlasteoskoj zadužbini ili se na osnovu delimično očuvanog natpisa na kamenoj ploči ugrađenoj na istočnoj strani apside
što traži nadoknade i pomoći. " vlasteoskoj palati Buća. Izgleda da se izvesna senka oko tog ubistva protegla i na samoga nadbiskupa, a njegov brat Matija bio je u
nego još i to. (Klima glavom i gleda u zapad tupom resignacijom.) vlasteoskoj kući. Okolo vrata i prsa prekrižila bijeli veliki ubručić; bijele čarape vire ispod nagrešpanoga kratkoga tamnoga
temama, ali bez dramatičnih naglasaka u sadržini i oblicima. matejički slikari su tada uradili freske i u obližnjoj vlasteoskoj zadužbini Ljubotenu kod Skoplja. U Svetoj Sofiji u Ohridu dva su slikara ostavili potpise. Jedan od njih Jovan
neka opasnost. vlasteoskoj porodici. Rodonačelnik porodice Sanković bio je neki Dražen Bogopenec koji se spominje u dubrovačkim knjigama još
, ili koje su izdavali drugi. [ 158 ] Od kotorskog dela njegove biografije poznato je jedino da je u tom gradu rođen 1603. u vlasteoskoj porodici koja je već dotle bila dala tolike znatne ljude kulturi Boke Kotorske. Marin Bolica je rano otišao iz Kotora,
neke stvari, isto voli svoju zemlju, nasu zemlju, kao i mi koji zameramo njegovom vidjenju. vlasteoskoj zadužbini srednjevekovne Srbije i o jednom od najlepših i najznačajnijih vizantijskih spomenika na Balkanu. Bogato
i poprsja svetitelja na crvenoj pozadini. Stilska obeležja slikarstva i arhitekture upućuju na zaključak da se radi o vlasteoskoj zadužbini, najverovatnije iz šeste decenije XIV veka. Crkva je delimično stradala posle Kosovske bitke, a konačno
u tom duhu i upravljalo. Istina, Dubrovačka je Republika bila aristokratska, u kojoj su vlastela vladala, ali baš u toj vlasteoskoj vladavini, koja inače svuda prelazi u plemićku tiransku jednostranost i raskošnost, u Dubrovniku se nije ni