slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "vlasteoskoj".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
hotimice, silom, te je učinio ubistvo, da plati trista perpera, ako li je došao hotimice, da mu se obe ruke otseky. vlasteoskoj parnici: Kada se parniče vlastela, ko u čem izgubi, da daje jemce.
. vlasteoskoj : Ko se nađe da je počupao bradu vlastelinu, ili dobru čoveku, da se tomu obe ruke otseku.
, odnosno odmah nakon propasti župana Altomanovića. vlasteoskoj porodici koja vodi poreklo od vojvode Mladena koji je službovao u vreme kralja Stefana Dečanskog i cara Dušana (
, 17 km istočno od Peći, podignuta je u XIV veku crkva posvećena Hristovom Preobraženju. Nije poznato da li se radi o vlasteoskoj zadužbini ili se na osnovu delimično očuvanog natpisa na kamenoj ploči ugrađenoj na istočnoj strani apside
što traži nadoknade i pomoći. " vlasteoskoj palati Buća. Izgleda da se izvesna senka oko tog ubistva protegla i na samoga nadbiskupa, a njegov brat Matija bio je u
nego još i to. (Klima glavom i gleda u zapad tupom resignacijom.) vlasteoskoj kući. Okolo vrata i prsa prekrižila bijeli veliki ubručić; bijele čarape vire ispod nagrešpanoga kratkoga tamnoga
temama, ali bez dramatičnih naglasaka u sadržini i oblicima. matejički slikari su tada uradili freske i u obližnjoj vlasteoskoj zadužbini Ljubotenu kod Skoplja. U Svetoj Sofiji u Ohridu dva su slikara ostavili potpise. Jedan od njih Jovan
neka opasnost. vlasteoskoj porodici. Rodonačelnik porodice Sanković bio je neki Dražen Bogopenec koji se spominje u dubrovačkim knjigama još
, ili koje su izdavali drugi. [ 158 ] Od kotorskog dela njegove biografije poznato je jedino da je u tom gradu rođen 1603. u vlasteoskoj porodici koja je već dotle bila dala tolike znatne ljude kulturi Boke Kotorske. Marin Bolica je rano otišao iz Kotora,
neke stvari, isto voli svoju zemlju, nasu zemlju, kao i mi koji zameramo njegovom vidjenju. vlasteoskoj zadužbini srednjevekovne Srbije i o jednom od najlepših i najznačajnijih vizantijskih spomenika na Balkanu. Bogato
i poprsja svetitelja na crvenoj pozadini. Stilska obeležja slikarstva i arhitekture upućuju na zaključak da se radi o vlasteoskoj zadužbini, najverovatnije iz šeste decenije XIV veka. Crkva je delimično stradala posle Kosovske bitke, a konačno
u tom duhu i upravljalo. Istina, Dubrovačka je Republika bila aristokratska, u kojoj su vlastela vladala, ali baš u toj vlasteoskoj vladavini, koja inače svuda prelazi u plemićku tiransku jednostranost i raskošnost, u Dubrovniku se nije ni