. To se pitaju i oni što dođu iz okružnog mesta, iz sreza i dalje. A ljudi iz sela kažu: To ne može, to je "Moja briga" Jakuba Vojnara ¶
briga "usred širokih polja zadaje traktoristima mnogo pasla, ali šta sve u životu nije ćoškasto Vojnar život proveo na njivi, na svojoj i zadružnoj, da je na njoj kao i oni proizvodio hleb i meso i da po tome apsolutno spada
padne u tuđe ruke, jer je to ostrvo koje se odronjava i treba da se bori protiv proždrljivih morskih talasa. Vojnar nasledio od svog oca kao zapovest. Bilo je jasno, blisko seljaku, to ostrvo s našim jezikom, verom i običajima, s nama
ni ona seljačka prepredenost koja ume nešto da sazna tamo gore o predavanju viškova i o drugim obavezama. Tako je Jakub Vojnar bio zadovoljan svojim položajem i samim sobom. On je bio tvrda stena svoga ostrva.
preživi, stena protiv besnih talasa. Vojnar je bio među onima koji su se tome najduže suprotstavljali.
, hoćemo da završimo Držali su mu papir pred nosom na kome je stajalo da potpisani stupa u zadrugu sa svim svojim njivama. Vojnar nije bio čovek koga gruba reč može da zaplaši. Pa oni su od njega tražili a ne od njih Pomuze kravu, dugo i pažljivo je muzao
desne, ruke onaj papir koji je onaj visoki, što je bio glavni, još držao u ruci. - Mi hoćemo da idemo kući, mrmljao je. Vojnar mahnu levom rukom, što je moglo da znači-odmah ili - ćuti
- ćuti Vojnar više nije pojavio. Kad su pošli za njim, videli su da se ponovo zaključao. Nije pomagalo nikakvo lupanje ni
i te noći su još raspravljali sa predsednikom opštine i dugo telefonirali u okrug. Vojnar opet biti u staji, bili su na nogama da ga što pre privole. U štali je sve bilo urađeno a Vojnar je opet sedeo iza
ujutru, kad su mislili da će Vojnar opet biti u staji, bili su na nogama da ga što pre privole. U štali je sve bilo urađeno a Vojnar je opet sedeo iza zaključanih vrata.
u staji, bili su na nogama da ga što pre privole. U štali je sve bilo urađeno a Vojnar je opet sedeo iza zaključanih vrata. Vojnaru , zadrži ono tvoje na Suhoti, ali potpiši
dana ismevali. Vojnar reče svojoj ženi: Mi smo stari. Ostavimo ono što se više ne da zadržati, a sebi reče: Na Suhoti ostaće moje, samo moje. A
opštine, crna mrlja na kolektivnom radnom odelu ovoga kraja. Predsednik opštine prizna da je bio uveren da će im Vojnar sam kroz godinu-dve doći. Ali jednom završena stvar, nije se više dala izmeniti.
da je bio uveren da će im Vojnar sam kroz godinu-dve doći. Ali jednom završena stvar, nije se više dala izmeniti. Vojnar je otišao u penziju i sad je živeo jedino za svoj vrt. Leto provodi na Suhoti i majstoriše s velikom usrdnošću. Za šta se na
, ali ništa zato - život je ćoškast, vi mladi Kad kombajneri s one strane plota teraju svoje mašine sa širokim nožem, Vojnar na svome žanje kosom svoju raž za kokoši.