središte Mali Borič). O tome se dokumentovano govori u knjizi zapisa našeg savremenika - zemljaka Lazara Roganovića rodom iz Vrake, pod naslovom "Vraka i Vračani ", odnosno "Pod suncem tuđega neba ", štampane u Prijepolju 1978. godine. Tamo se kaže da je 1934. godine, od zuluma vladavine Ahmeta Zoge, Vraku napustilo oko 150
pogine na Kosovu, ili ako namigivasmo preko vrha "(CG br. 29, 19. IV 1921, 1) itd. Vračani odbili da po nalogu albanske žandarmerije prime i izdržavaju neke emigrante iz okoline Nikšića. Žandarmerija je tim povodom uhapsila "vračke glavare" i odvela ih u
dokumenata i pre se predugo cekalo jedan dan rade brojevi drugi ne ljudi sa nepotpunom dokumentacijom su expresno dobijali dokumenta a mi kojimo smo po redu cekali vracani smo za sitnicu dezurini policajac nikad nije ima razumevanja za majke koje su morale sa decom da dodju sve je isto samo njega nema, ma kako god se on zvao
u privatnim kućama ili crkvenim zgradama, a tokom 1896. dobila je novu zgradu, sopstvenu. Vračani ličnim radom i dobrovoljnim prilozima. Nastava je izvođena na srpskom jeziku. Učitelji su bili crnogorski ili srpski državljani, a bilo ih je i turskih podanika. Od
običaja prilikom veselja i žalosti. To su praktično jedina nacionalna obilježja koja, iako veoma reducirana, povremeno i ilegalno, još uvijek upražnjavaju Vračani našeg porijekla, uprkos zabrana i rigoroznih kazni, i na taj način se posljednjim snagama odupiru asimilaciji i denacionalizaciji. Ovo su, pored ostalog, imali u
za život. Ustvari, ne može se zaraditi više od uobičajenog sledovanja hljeba, koji se dobija u naturi za uloženi rad. Tako, i pored dosta plodne zemlje i pogodne klime, Vračani žive u krajnjoj bijedi i nemaštini.
bijedi i nemaštini. Vračani još uvijek pridržavaju pravila da se žene samo između sebe. Oni smatraju da im je to u očuvanju njihove nacionalne samobitnosti veoma mnogo pomoglo.
padaju momci, jer ja sam tad več imao 24 godine i ja sam momak bio, padaju, samo jauću. Dok su Nemce ruske Kačuše sprećavale da se šire, ranjeni, među kojima sam bio i ja, vračani su u Bezdan, pa u rat - ponovo. Vidiš, znao sam jednog Bosanca, komesara Novakoviča, koji je sa svojom ćetom pobio više od 40.000 Švaba, tako smo ih zvali. Doduše, mi
preduzela svuda veće korake - nego što je to uradila za nas ". Iz jednog drugog zapažanja bilježimo još oštriju kritiku koja je formulisana u samo jednoj rečenici: " Vračani su ogorčeni da ih nigdje Jugoslavija ne pominje kao svoj narod. "Citiraćemo, bez komentara, i još jedan dokumenat, koji pripada 1985. godini:" Spreman sam da
. U prvom redu to je povezanost između Zete i Vrake, koju je uslovljavala plovidba jezerom a i rođačke i druge prijateljske veze koje su se održavale i obnavljale. Vračani su stalno bili angažovani kao pomoćni personal u crnogorskom i kasnije jugoslovenskom konzulatu (tzv. Kavazi), što samo govori o povjerenju i povezanosti koja ih je
i povezanosti koja ih je karakterisala. Na svečano krunisanje Kralja Nikole 1910. godine po pozivu je prisustvovalo 8 biranih Vračana. Pojedinačno ili grupno Vračani su i u drugim prilikama odlazili u Cetinje, radi zadovoljavanja raznih zahtjeva od crnogorske vlasti.
odlazili u Cetinje, radi zadovoljavanja raznih zahtjeva od crnogorske vlasti. Vračani su, muškarci i žene, prenosili ratni materijal i hranu i njegovali ranjenike, mada nijesu mobilisani pod oružjem iz određenih političkih razloga. Sam kralj Nikola
štabom bio je smješten u selu Grude i Gromir, a po drugim selima u kućama Vračana bili su smješteni štabovi, bolnice i jedinice. U prvom svjetskom ratu 1914 - 1916. Vračani su bili mobilisani u vojsku.
o neprekinutoj vezi i patriotskim osjećanjima Vračana prema svojoj matici, jer nikada nijesu izgubili osjećaj pripadnosti Crnoj Gori. Vračani nijesu vraćali u starevinu sve dok u Albaniji nije zavladao teror i bezvlašće režima kralja Ahmet Zogua 1925. godine. Prvo su se iselili te godine zbog krvne osvete
, Omara, Grilj, Turajlija, Kotrobudan i Begove kuće. Uoči prvog svjetskog rata Vraka je, prema podacima F. Protića, imala 140 domova i sačinjavala jednu parohiju. " Vračani su vrlo junačni ljudi, koji su zadržali bez malo sve stare srpske običaje, a govore onako kao što se u Zeti govori ". [ 23 ] I u selima Kamenici (18 kuća) i Derignjatu (15