lampu sa police, upali je i brzo se sa sinom uspe na peć, ponevši i svetlo sa sobom . zagledalo u tamna skrovišta, gde se beda krije od hladnoće A i šta je tamo bilo da se osvetli Goli zidovi kuće ispucali, mraz ih je izgazio sivim injem; on je crna vrata oslikao belim ornamentima, a na prozorskim staklima je ugradio čitave ogromne ledenice; topio se pomalo taj led i spuštao se niz zidove do poda u crnim tragovima ... U ćošku ispod ikone umesto stola stajao je uski stočić na četiri noge zabijen u zemlju. Na tom stočiću nije bilo, kao što kod dobrih ljudi ima, ni parčenceta hleba
zovu južni Srbi ( Sьdserben ), a mi se zovemo severni Srbi ( Nordserben ) ". zagledalo ) Već je meni do moje nevolje ( 392 ) Djevojko, luda budalo ( 285 )
veoma savesna i prava cepidlaka u pogledu pristojnog ponašanja, tako da ju je pomalo onespokojavalo što se situacija ne odvija onako kako je ona nalazila da je primereno. Amm ... ako želiš da malo budeš sama i isplačeš se ..., predložila je, u želji da vrati stvari na pravi kolosek. Zar bi to pomoglo ?, upitala je Suzan. Pomoglo bi gospođici Guzini. Jedino što je uspela da procedi kroz stisnute usne, bilo je: Nisam sigurna da si u potpunosti shvatila ovo što sam ti rekla ... Dete se zagledalo u plafon kao da pokušava da reši kakav težak aritmetički problem, a potom reklo: Pretpostavljam da hoću. Izgledala je kao da je već sve znala i donekle se pomirila sa istinom. Gospođica Guzina je zamolila nastavnike da obrate pažnju na Suzan. Odgovorili su joj da će to biti teško, jer ... Na vratima kancelarije gospođice Guzine začu se tiho kucanje, kao da se ispred nalazi neko ko bi zaista bio rad da ga ne čuju. Ona se prenu. Napred, reče. Vrata se širom otvoriše. Suzan je uvek
malo ne dođoše do ruku, jer gluvonja viknu : zagledalo u njega, kao da pitahu: "Boga ti, ća, hoće li se to kad svršiti?" A "ća ", odgovarajući glasno na njihova nijema pitanja, govoraše:" Boga mi, đeco, i ja jedva čekam da svršim, ali ne mogu na silu "
zanimljive i privlačne . zagledalo u lastavice, / / još jednom neku slutnju, / tamo gde odavno izvesnost bdi: / laste lako dotiču talase / i piju plovidbu i noć. )
. zagledalo se u lastavice, isto važi i za slutnju: još jednom neku slutnju šta? imati? dosegnuti? slutnja tu stoji naspram odavno uspostavljene izvesnosti o stanju stvari. Neizrečeni glagol trebalo bi da bude usaglasiv sa onim za čim se čezne ( das Ersehnte ). Glagoli, ukoliko naslućujemo više njih, morali bi značenjski podjednako ' pokrivati ' i ' Ti ' upućeno ružama, i zanos, i predmet čežnje, a u širem smisaonom krugu, i slutnju, kao i nebeska zlatna stada, svetlost i cvast. U zamahu
mudroga pojnika i uzorita ", zbog njegovih "talijanskih pjesni ", dodao, dosta nejasno, da ga hvale mnogi," al što ' e veće, znan ga Oliva k nebu meće ", shvatilo se to kao da je Budljanin ispevao Život od Olive, hćere Julijana Cesara, koja je srpskohrvatski prepev stare i poznate italijanske pripovesti o devojci bez ruku, i koja je anonimno štampana u Veneciji tri puta u kratkim razmacima, 1698, 1702. i 1722. godine. Ali, kad su se bolje shvatili Kavanjinovi stihovi i kad se zagledalo u ostala Ivanovićeva dela, uvidelo se da je splitski pesnik imao vidu ne Olivu iz pomenute pripovesti, već isusovačkog generala Džan Paola Olivu ( Gian Paolo Oliva ), kojim se Budljanin znao i dopisivao i koji je krupnim pohvalama obasipao Ivanovićevu italijansku poeziju .
osjeti ni ove vrućine, nego samo od čuda velikoga reče : zagledalo se u svu rugobu ovu. Sve što bješe vidio, slegnulo mu se tako u dušici, te ni zaplakati ne može. Samo jednu te jednu misao po glavi prevrće: kako je malo i umiljato sve ono dobro njegovo, kojega ga je maćeha lišila, a kako je veliko i strašno ovo zlo, koje je za njega izmislila .