da ga se setim. I niko mi ga više ( onako gluvom ) nije mogao reći. Video sam je u snu lepu kako žvaće svoju kosu. Sedela je u svojoj lepoti kao u brzome čunu. Sav sam bio namazan njenim gustim pogledom koji je curio niz mene. Znao sam da je rođena u znaku "Vage ". Ali njenog imena i ko je ona, nisam mogao da se setim. To nečujno ime treptalo je preda mnom pre buđenja kao zvezda padalica koja se potpisuje u mom prozoru. Ali to ime je zamagljivala ona ledena tvar koja tu ne spada, neki tuđi san koji je boravio u mom snu te noći. Snoviđenja nekog meni nepoznatog čoveka, isprečila su se između mene i moje ljubavi. Sada kada sam budan, znam da bih mogao da se setim tog za mene presudnog imena kada bih iz svoga sna uspeo da uklonim onu tuđu ledenu izlučevinu ... Zato i beležim sve ovo. Možda će neko moći da odagna taj strani zaslepljujući zrak iz mojeg sna, da nečujne glasove oplevi od onih tuđih čujnih, kako bi se jasno ukazalo ime
ili ta oblast je srpska. To su neke karakteristike o kojima sam dugo vec razmisljao I koje sam nekako uspeo da pobrojim. Vidim da ovde ima I istoricara pa bi mozda mogli I da dopune ove moje stavke nekim svojim zapazanjima. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Za cuveni pecat kneza Klonimira I za tezu da nam je berlinsko-vatikanska skola ( ili kako je vec oni zovu ) dugo I namerno zamagljivala vidike I da oficijelna istoriografija pocinje sa izlaganjem srpske istorijske price sa Nemanjicima reci cu da sam ja jos u Gimnaziji ucio da je prvi srpski vladar za koga se zna bio knez Viseslav koji je vladao tri veka pre vladavine velikog zupana Nemanje. Dakle, jos u Gimnaziji se ucilo da Nemanjici nisu prvi nama poznati srpski vladari .
kao Milanović. Mislim da Vučić čezne za međunarodnom podrškom koju nema. Ne vjerujem da će se ovajditi u Zagrebu. Njih interesira u vezi Srbije samo istočna granica, a ostalo da se ne talasa. Da, treba povući i "kontratužbu ", što je glavni cilj ove posjete. Kako lako zaboraviše Krajinu, nemam riječi . zamagljivala " povjesna bespuća "u odnosima ( raz ) bratskih balkanskih plemena, istog biološkog sustava i istog policentričnog jedinstvenog jezika. I sada kada smo svi skupa pojeli veliki drek, da l ' bu nam EUropa pomogla da se zmirimo? Sve ovo važi za cijelokupan prostor pokojne nam YUGE ...
/ 2002. nije bilo predmet sumnje zbog tadašnje euforične situacije koja je izazvala pozitivnu konotaciju tog događaja, ocenjujući taj datum kao "istorijski trenutak" i kao "izlaz iz dugogodišnjeg mraka" ( videti: Politika ... str.32 ), dok je znatno manji broj ispitanika iz prethodnog intervjua davao negativne ocene o petooktobarskom prevratu. Možda se ova razlika može protumačiti kao znak realnijeg odnosa prema stvarnosti, kada je prošla početna euforija, koja je zamagljivala ograničenja takozvanog demokratskog prevrata i podsticala nerealna očekivanja i nadu da se već izašlo iz "mračnog tunela ", a što je u daljem toku tranzicije došlo do izražaja i proizvelo veću kritičnost građana prema svakodnevici u u kojoj žive, te i prema politici koja je uzrokuje .
, kao navodno centralna vrednost etatističkog komunizma, skrivala klasne i druge privilegije. Vladajuća avangarda je likvidirala tržište radne snage tobože da bi sprečila njenu eksploataciju, ali je time na raspolaganje dobila radnu snagu znatno ispod moguće tržišne vrednosti. Pošto je struktura moći bila klasna, raspodela stanova u društvenoj svojini takođe je favorizovala vladajuću klasu i ostale boljestojeće grupe, a antiprivatistička ideologija je i to zamagljivala . Vlastodršci nipošto nisu hteli da prihodi stanovništva po pravilu budu izraženi u novcu, tako da imućniji grade stanove o svom trošku, a siromašniji dobijaju socijalne stanove na uživanje, jer bi tada razmere socijalne diferencijacije postale potpuno transparentne. Slična ulogu je imala i zabrana privatne lekarske prakse, pošto su moćniji i bogatiji ionako već imali privilegovan pristup najboljim lekarima u javnoj medicinskoj službi .
pod komunističku dominaciju, ceo svet proživljava vek duhovne bolesti, koja ne može a da ne proizvede porast sličnog, sveprisutnog poriva u umetnosti. Iako zbog drugih razloga, sličan postmodernistički osećaj za konfuziju u svetu je, takođe, u porastu i na Zapadu . zamagljivala , i za izvesne izgubljene umetnike svet sada izgleda kao besmislen, apsurdni konglomerat đubreta .
u lakom materijalu hartije i krutog cviliha podražavao masivnost stvarnosti. Pogledao sam u crni levak okulara i u dubini ugledao konture dvorišne fasade Sanatorijuma, koje su se jedva nazirale. Zainteresovan, dublje sam se uvukao u zadnju komoru aparata. Sada sam u vidnom polju durbina pratio sobaricu, koja je sa poslužavnikom u rukama išla kroz polutamni hodnik Sanatorijuma. Okrenula se i nasmešila. Da li me ona vidi? pomislio sam u sebi. Nesavladiva pospanost mi je zamagljivala oči. Ja sam zapravo sedeo u zadnjoj komori dogleda kao u limuzini. Lak pokret poluge i, evo, aparat poče šuštati lupom papirnog leptira i ja osetih da se kreće sa mnom i skreće ka vratima .
, crkvena, ali i socijalna potreba ljudi koji su u svojoj svesti nosili prošlost, gajili osećanja tradicije, iskustva, verovanja i prožimanja svega onog što se događalo na ovim prostorima tokom puna četiri veka ropstva. Sve ono što se zbivalo u stvarnosti, pa čak i ono najneprijatnije i najpogubnije, nije moglo da izbriše veze između prošlosti i sopstvenog identiteta. Turci su se nametali srpskom življu svojom verom, poretkom i što je najbitnije, silom koja je potpuno zamagljivala i samu pomisao na drugačiju budućnost. Pokazalo se vremenom da se može razrušiti manastir, uništiti freske, razgraditi crkva, spaliti knjige, naterati pisce na ćutanje, onemogućiti bavljenje prošlošću, ali se time ipak ne postiže totalni raskid sa sopstvenom i već formiranom kulturom. U njoj je sadržana ona autentična i fundamentalna snaga koja nagoni na samoodržanje, hrabri one koji iznova počinju i koji odbacuju nametnutu svest kao nešto što ne pripada narodu i
putovao. Posetio je mnoge velike Muzeje. Ipak, njegov odnos prema umetnosti oduvek je bio prilično ambivalentan. Budući jedan od najistaknutijih i najimućnijih ratara u šidskom kraju, on je umetnost i umetnike poštovao, ali ih, blago rečeno, istovremeno nije smatrao preterano korisnim članovima društvene zajednice . zamagljivala istinu o njemu kao ( o ) slikaru. Uostalom, Ilija ( kao ) čovek i Ilija slikar uopšte ( i ) nisu iste osobe. Već od prvog uzimanja četkice u ruku Ilija je posedovao izrazitu svest o sebi kao o slikaru. Nimalo lišen stvaralačke sujete, on naprosto nije prihvatio da ga, bilo u životu bilo u umetnosti smatraju ili doživljavaju gubitnikom. Poražen u životu, on je sve svoje mentalne i fizičke snage usmerio ka svojoj budućoj pobedi. Kao biću koje se duhovno, intelektualno i emotivno