slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "zametnuta".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
po milimetar iz trena u tren i isto to rade drugima. Potroseni, a da da se nisu usudili iz zametka razviti. Zahtevni, vecito nezadovoljni dobijenim, a nespremni da ista daju. Zaborav pohara sve sto prime. Strelci gorcinom . zametnuta , disem duboko i s radoscu prebiram po nakupljenim kraichcima vunice i slazem
iz raške oblasti ( Relazione dei Monasterij della Provincia di Rassia ). Majka Pavle poticala je iz ugledne dubrovačke porodice Betera. Njenog oca Bara, Aničinog dedu, cenili su savremenici kao darovitog pesnika i prevodioca. Tetka Aničina, Marija Betera-Dimitrović, ogledala se u stvaranju originalnog pesništva i prevođenju dela italijanskih autora, pretežno religiozne tematike. I najbliže Aničino okruženje podsticajno je delovalo da se u njoj rođenjem zametnuta klica pesničkog talenta docnije razvije. Braća Bošković, Baro, Petar i Ruđer, bavili su se pesništvom. Pristupivši isusovcima Baro Bošković je filozofiju i teologiju studirao u Rimu. Godinama je bio profesor ove dve discipline u Ankoni, Peruđi i Askoliju, a kao propovednik delovao je u više italijanskih gradova. Pevao je najviše na latinskom i italijanskom jeziku, dok je na narodnom jeziku sačuvano tek jedno njegovo delo. Opus Petra Boškovića bio je obuhvatniji od
provincija ), od čega je kasnije proistekao današnji naziv Provansa. Inače, vino se tu proizvodilo od 600. g. pre nove ere, još kako su Grci na obalama osnovali grad i luku Marselj. Kada su Rimljani preuzeli vlast, njihov Senat je ubrzo zabranio uzgajanje vina i maslina u Provansi kako bi zaštitili domaću proizvodnju. Eto primera kako se ništa kroz istoriju ne menja zametnuta priča o vinskoj Provansi .
od profilaktičke karantinske izolacije ( karantinskog istpita ), dok je protiv velikih boginja korišćena vakcinacija. Nepoverenje naroda ipak ne beše tako lako suzbiti. U "Mojim uspomenama" ( 1906 ) dr Mihajilo Mika Marković kaže i ovo: "Lekari su i po 5 i 6 puta morali da navraćaju u jednu te istu opštinu dok ne izvrše vakcinaciju. Prva poseta, kmet lekaru dovodi nekoliko dece da na njima zametne maju. Druga poseta, lekar stiže, sva deca su na okupu, ali one kod kojih je već zametnuta maja nema. Majke ne dopuštaju da se maja skida sa njihove dece, jer će, veruju, takvo dete odmah umreti ". A beše već druga polovina XIX veka Kalemljenje s ruke na ruku, koje se tada jedino primenjivalo, moglo je da ima i rđavih posledica, piše Marković, koji je odmah po preuzimanju dužnosti načelnika vojnog saniteta 1886. izdao naredbu da se dotadašnji način kalemljenja s ruke na ruku obustavi i da se vojnici ubuduće kaleme kupovnom majom, animalnom limfom; koju je dobavio u