, sve uredno popunjeno, nijedne primedbe... a škola prazna, nema ni opreme, nema ni đaka, a bogami i profesori zamiču iza ćoška.
soba sa visokim plafonom, pretvaraju u viseće mostiće koji vode iznad svetlarnika u srcu građevine i potom ponovo zamiču u mračne, ćutljive sobe sa prastarim drvenim nameštajem, često ukrašenim sedefom, kako je to običaj u Vijetnamu.
sebe same zauvjek... Pazite se da vas dubina vaših pukotina ne odvede u dno Rivakrace. zamiču na po jednu snoguj i tako tjednima unazad mi se niš ne sviđaju. Općenito mislim da su se čini mi se pogubili u svjemu tome i
50 cm. Na njemu je urezano: Ni bien ni mal Ni bolje ni gore C est fait mieux Ovako je najbolje zamiču između visokih stranica starog šimšira, kao kroz lavirint, dok klize po kamenim kockama, prema senici natkrivenoj
? zamiču spokojne iza vidika. A oni momci, što su ih osmatrali, Ushićeni na uskim trotoarima našim, Na drugoj obali, većma i
Vrutcima naveliko se pričalo prošle jeseni. Uprkos tvrdnjama više ribolovaca da su gledali sumnjive čamce kako noću zamiču u jezerske zalive, neki i tvrdili da su zaticali razvučene mreže, u javnost nije dospeo nijedan snimak niti
baštama nude raznovrsne đakonije. Trgovi, fontane, predivno uređene zelene površine i parkovi polako iskaču i zamiču za mnom dok se vraćam ka sportskom centru Mangin Beaulieu
eli lѣpa. a Ljubomir mu rekao: Derane tы a kakovu bы si korыstъ ottudъ imao što bы si ю vidïo. Onda Aristid: E moй Gospodine zamiču nѣgove oči za one bѣle nožice. Kako ga je ona pogledala i privela mu serdce u trepetъ, i t. d. Kako su došli kući Platona i
se ore; skaču i lete iskre iz štita, bijela oklopja plamim gore. Brzi konji strelovito, kud viteške ih ruke svrću, tim zamiču se i u vito zdesna, slijeva svud nasrću. Jednu snagu, jedno doba i jednaka srca i ruke ukazaše viteza oba, ni među njim bi
Koreja je vaistinu pokazala svetu kako se sahranjuju diktatori. zamiču stojeći, ako razumete na šta mislim, a slično našem počivšem Doživotnom, korejski dragi voždovi umiru u krevetu.
, ali mu se još uvijek činilo da sanja. Tek pošto je čuo avion, koji se brzo približavao, i vidio kako omladinci trkom zamiču u vrbak pored rijeke Sanke, on se i sam zavuče u prvi žbun i reče:
po livadi, Po gorah najliše gdino su ravnine I stine najviše i guste planine; Odkud pak ističu bistrimi vodami, K moru se zamiču barzimi rikami. Kakono tko kuha naprišno u sudu, Često oganj duha ne prašćajuć trudu. Malo pridišući k ognjišću dotiče