. Studije istorije upisao je 1987. godine na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao je 1994. godine na temi Zamjatin i istorija u romanu Mi, na Katedri za opštu savremenu istoriju kod mentora prof. dr Andreja Mitrovića. Iste godine
nema potrebe, jer je vec radosna vest, da se ameri interesuju za svoju sadasnjost.Ako tako nastave mozda ce stici i do J. Zamjatina , a kakvi su fanatici ponekad, mozda i do M. Bulgakova.E, ako do toga stvarno dodje, kad se budu nastanili na Marsu,
još nije štampan u njegovoj zemlji. Zamjatin ; njegov roman za koga mislim da je najbolje naučnofantastično delo ikada napisano, zove se Mi. U Rusiji, kao da nema
vas već da odbacite njeno značenje i njene ciljeve. Da je potpuno zaobiđete. Da budete veći od nje. To je ono što je Zamjatin uradio. Imao je veći duh od svojih neprijatelja i svesno je odbio da dopusti da ga njihova niskost zarazi i smanji
silom. Zamjatin nije imao, ili koju Solženjicin nije imao. Mi imamo, prosto, isto neotuđivo pravo.
bola, poraza i smrti nije tipično samo za veoma popularne američke pisce, već i za sovjetske koji su »uspeli« tamo gde je Zamjatin »zakazao« dobitnici Staljinove nagrade sa svojim zastrašujućim optimizmom. Kada jednom prestaneš da postavljaš
je izdaja stvarnosti. Zamjatinu , koji je razumeo nešto o istini, poslednju reč:
realitet opasan za kreatore i kontrolore istog. Zamjatin u romanu Mi, Orvel u 1984, Haksli u Vrlom novom svetu i Pekić u 1999 i to su samo neki primeri, nastali u različitim
Oni su upotrebljavali različite simboličke slike da predstave jedinku u praktično istom ideološkom sklopu: broj kod Zamjatina , android kod Pekića i otuđene individue kod Orvela i Hakslija. Da li se čovek može porediti sa numerološkom jedinicom
od ugušenih ideja o novom i slobodnijem seksualnom moralu, koje je, na primer proklamovala Aleksandra Kolontaj, kod Zamjatina je postojala obaveza upisavanja parova.
. U njima se subverzivno prepliću iracionalna logika snevanja, statua Bude i drugi detalji iz drevne kuće. Slično Zamjatinu , Orvel u 1984 opisuje antikvarnicu kao ostatak bivše kulture i drugačijeg sveta, ali je pretvara u opsenu slobodnog i
ali je pretvara u opsenu slobodnog i nekontrolisanog sveta, koja kao zamka privlači moguće rušitelje poretka. Dok kod Zamjatina drevnu kuću nadleću čuvari, u Orvelova antikvarnica je opremljena mikrofonima i telekranima koji i snimaju
se pre uzgred spominju ukazujući na opasnosti kojima se oni izlažu svojim odstupanjem od obavezujućih pravila. Zamjatina spominje Operaciono (bel. 15), odeljenje službe bezbednosti u kojima se isleđuju i gasovima pod staklenim zvonom
se, ali mu na pamet ne pada da sad krene sve to da ostvaruje; jednom smo probali, pa se nije dobro svršilo. Antiutopije Zamjatina , Džeka Londona, Orvela i Hakslija mnogo su poučnije.
padaju i u minus. Zamjatin 1920. godine piše knjigu MI, u kojoj duboko ironiše sa sistemom kontrolisanog društva, razigrano bez zlobe i mržnje