druge literature, literature kao takve: Zamukle su žetelačke pesme, odavno nema pozajmica i moba. Traktoristi ne pevaju; slušaju čobanske pesme preko tranzistora
je to bilo, letopisci zbore, kada su se vojske u Vrbnici tukle. Stari letopisci sa tugom govore: da su srpske trube u boju zamukle . Hiljadu četiristo trinaestog leta, strašni Azijata, Musa sa Bosfora, krenuo na Srbe silu turskih četa, janičare,
po fabričkim podacima iznosi 4,4 litara goriva na 100 km a emisija CO2 je 104 grama po km. zamukle . On je bio jedan, veliki, gore, iznad svih nas. Osećao sam se kao žaba. Mogao je sve, šta god je hteo. Nikad nisam bio
objašnjava. Vrlo je interesantno njegovo tumačenje posljednjeg stiha djela pjesme koju navodi na 130. strani: Zamukle su puške na granici proljeće je, a ratova nema, i ne kupe momčad u askere mili bože, nek tako potraje...
da uzdigne naše dostojanstvo i pokrije naša prava imena srama i greha: slepci bogalji gubavci prosjaci, i hoteći da zamukle i blatom napunjene trube duha ispravi, očisti i učini ih glasovitim trubama slave Božje. Da bi trubeći slavu Božju i mi
Nijemci su napali našu zemlju. Tukli su Beograd avionima. zamukle učenike.
i š njom lipa družba od straha i od srama cvitje iz skuta na tli isipa ko za zlatnih braše prama. Poniknute lijepe vile zamukle su mramorkome, cijeneć da su tako skrile same sebe sjenim svome. Odsvuda su vrhu lica vlase od kosa raspustile, ali
. Postao sam dječak, pravi dječak, uznemiren i kolebljiv, na izlazu iz prevrtljivih i svojeglavih magarećih godina. Zamukle su puške po Bihaću. Zgaraju se posljednji požari, a na pijaci, s druge strane Une, već tutnji kozaračko kolo.
njegov štrajk je značajan zbog toga što je razotkrio ništavnost ovdašnjeg politikantstva. U subotu, negde oko podne, zamukle su sve velike priče, kako one o Velikoj Srbiji, tako i one o Evropi. Podozrevali smo to i ranije, ali sada jasno vidimo da
o drvo suho, ka šuška sama na vjetru. Ostaše mi neorane njive, trava nekošena, hajvani u štali nijemi, oko kuće mi i ptice zamukle . Ognjište se ugasilo, sofra okamenjena, grabulja i ralo zahrđali, srce suho, krilo prazno, suza ni kapi jedne, duša mi