slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "zapretenu".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
izrazom koji će sveobuhvatno da opiše sva njegova osećanja i nedoumice, kaže: Napisana reč u svojoj memoriji poseduje zapretenu negdašnju govornu formu. Opterećena je grčevitošću puta od zamisli, preko glasa, do papira; a on, taj put, nije kratak
u organizaciji Istorijskog arhiva, nadomestila su pravu ili najveću kariku u osmišljavanju obeležavanja jubileja. Zapretenu ili nedostupnu pisanu arhivsku građu (literaturu), za one koji se bave drugim poslom, ' ' Peščanik ' ' će učiniti
ni da zausti odgovor, a bledi prsti prikaze, istkani od same svetlosti, dotakoše mu glavu. Na trenutak oseti silinu zapretenu iza tog krhkog lika, koja kao da nije imala nikakvih granica. Znao je da prsti Anđelije imaju moć da razdvajaju
iz njenih usta, da se ispaljuju poput baraža, kao da je pauza što ju je starac učinio svojim prisustvom samo vratila zapretenu snagu u njeno telo i samo je govorila, preplitala, pola se nije ni moglo razumeti, ne bi ni stigla da izgovori koliko su
gledajuci kud da pobegnu ako ovde zagusti. Ðavoli stajaše nemi, svesni da uzmicanja i povratka nema. Zlatokosa je našu zapretenu sudbinu u svojoj odluci krila.
svoj precizni trenutak događanja ima u otkrovenju; sama stvarnost otvara svoj najdublji smisao, svoju nutrinu, zapretenu i duboku, pjesniku otvara sebe i svoj smisao. Otkrovenje, kako je naziv njegove zbirke pjesama, ima, dakle, sem jednog
koja je 1998. sa 18 godina otišla na redovno odsluženje vojnog roka, nije mnogo znala o Kosovu, ali je na Karauli otkrila zapretenu duhovnost i istoriju. Po njegovom svedočanstvu, na svaki ratni zadatak išlo se tek po čitanju molitve, a najveći
, u želji da preuredi svoju staru sobu, u jednom zidu slučajno pronaći beležnicu svoje majke i u njoj već pola veka duboko zapretenu tajnu o njihovoj porodici. Rihter želi da je odgonetne do kraja i osećajući da je to deo njegove sudbine, kreće na opasan
nastali na putovanjima ili likovnim kolonijama. Slike ruralnog sveta, tihog i prividno usnulog, kriju u sebi duboko zapretenu dramu čovekovog življenja i čarobnu lepotu mena prirode i njenih vremenskih ciklusa. U zavisnosti od tog naglašenog
, u suštini, ne upotrebljava te akcente da bi postigao sentimentalne i komične efekte, već da učini vidljivom zapretenu čovečnost u tim poraženim, obezglavljenim ljudima, da potresno u pričI postane još potresnije, gorko još