prionuti. Stoga Božja riječ, dok izvana oslobađa međuljudske odnose, iznutra otkriva stupanj moje slobode i time pomaže moje sazrijevanje. zavjetu poprimit će još naglašeniju unutarnju dimenziju umjesto društvenih odnosa, u prvi plan će doći duboka osobna istina, duhovna stvarnost koja se treba osloboditi
je Gospodin nakanio istražiti njihovu grešnost. A za to vrijeme Abraham stoji pred Bogom (18,22). Ovo je po mnogo čemu jedinstven tekst jer ni u jednom drugom u Starom zavjetu čovjek ne stoji neposredno pred Bogom. A kamoli da diskutira kao Abraham koji se zauzima kod Boga da ne uništi Sodomu (18,16 - 33). Bog odlučuje Abrahamu, svom
na njih podijeliti kako očinstvo tako i đedinstvo, koje njihovome ocu pripada, samo oružje ima se ostaviti najbližoj muškoj glavi to jest, ako ga ne bi otac u svojemu zavjetu ostavio ili ćeri ili kome drugome.
sva ona glavnica, koju bi na dobit dao i ta glavnica ima se kako i druga globa staviti u obštu narodnu kasu. zavjetu svetog Petra bivšeg Gospodara crnogorskog, bezbjedan je i ne smije mu niko ništa krivo činiti, kad se on pošteno i po našemu zemaljskome zakoniku vlada i upravlja,
koje očekujemo sa Drugim dolaskom Hristovim. Za one koji hoće da joj se posvete, ovu temu divno obrađuje Sv. Apostol Pavle u 15. glavi 1. Poslanice Korinćanima, u Novom Zavjetu .
godina i kakav nauk možemo izvući iz tog perioda za dane koji dolaze? zavjetu kao osnovi našeg duhovnog bića, duboko smo padali i trebalo nam je dugo vremena da se do razine osnovnog ljudskog dostojanstva uzdignemo. Godina 1804. i događaji koje
ljubavi i hrabrosti, i to je ono što nas čini epskim narodom koji ima svoj, ako hoćete mit, svoj "Kosovski zavjet" koji se ni po čemu ne suprotstavlja Hristovom Novom Zavjetu .
plodove, a ono što je egoizam, samoživost, samoljublje, a čega je danas puno u ovom svijetu, sve to mi ili djeca naša žanjemo kao gorke plodove, kako rekoše još u Starom Zavjetu .
nerješiv zahtjev. zavjetu .
sabranim vjernicima, Episkop Joanikije je govorio o svešteničkoj službi, podsjetivši da je ova iskonska služba ustanovljena od najstarijih vremena u Starom zavjetu bila uglavnom odvojena od drugih službi, pa i od carske službe.
uoči petka, nego poslije toga. Taj praznik je bio vezan za Veliku subotu, ali je Gospod, znajući da će biti On žrtvovan kao jagnje i da je žrtvovanje jagnjeta u Starom Zavjetu bilo predukazanje na Njegovu Žrtvu, uoči Pashe pripremio Svoju Tajnu večeru. I na toj Tajnoj večeri On je uzeo hljeb, blagoslovio ga i izgovorio one potresne riječi:
(pri gutanju ili kakvom uzbuđenju), povezana upravo s imenom praoca Adama? Kad je stvorio Adama - od praha zemaljskog i udahnuo mu život, Bog, prema kazivanju u Starom zavjetu , zasadi vrt na istoku u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. Tada Gospod Bog učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu -
, astrolozi koji im se protive, koristeći se čarobničkom vještinom djeluju demonskim silama, i, prirodno, trpe poraz u pokušaju suprotstavljanja Bogu. U Novome Zavjetu , kao i u Starome, mi takođe vidimo isti nepomirljiv stav prema svim vidovima magije i istu stalnu pobjedu sila Božijih u sudaru sa čarobništvom. Tako, apostol Pavle
a oni drugi su ti braća. Nijedna ideja i ideologija, nijedna vjera, partija i cilj nisu dobri ako je kraj tebe u opasnosti tvoj brat. Zatim je propovjednik govorio o zavjetu , pokori i obraćenju: Prvi korak na putu obraćenja je unutarnja promjene života u vjeri, korak susreta s Bogom da bismo dobili oproštenje. Krist je rekao: Oprošteni su
za njega kao Boga. Bio je onaj koji je naše zemljake pradavnih vremena punio milošću svete vjere i jakošću u podnošenju svega zla, samo da se ne iznevjere svom krsnom zavjetu . Svjedočio je za Krista i bio njegov veliki vjernik sve do mučeništva, koji nam kao takav ostaje za uzor i poticaj za našu vjeru. Mi upravo danas otvaramo Godinu vjere za