Vuja sjahaše s konja. Pop se zdravi s Boškom, prikaza mu svog sinovca, pa odoše u razgovoru gore kući. Zeljov
gaja. Evo kako povjerljivo poče Stric. Ležim ja noćas na štali, kad li me iz sna prenu lavež. Laje naš Zeljov
Kodža, sa nesuđenim grofovima i baronima. Ali pod mojim uslovima: ti ćeš da budeš Džulov, ti Šarov, ti Zeljov
Zeljov, laje, pa odjednom prestade i poče da ciči i da se oko nekog umiljava. Aha, to je neko koga naš Zeljov
' ili ' ' Marko ' '. Kakav užas i strahota U selu mojih roditelja tradicionalna imena za pse su bila Zeljov
- A tako Dakle, ti si dovela psa? Je li koliki? Kako mu je ime? - Bogme, nije mali. Mi smo ga vabili Zeljov
svanulo njegove kao noć crne oči svijetlucale su u mraku kao u mačka Žuće koga je jedino baba zvala Zeljov
Dondukov, itd. - E, to može, odgovori Knez Miloš. Eto, ti se zovi (ukazujući prstom na svakoga) Šarov, ti - Zeljov
sumnjao u svoju šćer, ali tek onako nešto ga je ljutilo. On se žurio i sav zaduvan dođe kući. Stari zeljov
stremena. Pritrča poša i pomože mu, te se jedva posadi u sedlo. - Domaćine - oteže pop iz sveg grla. Zeljov
trku, pa lisicu stavila na muku: da li je lepše meso od kokoške ili od zeca ili je to dvostruka sreća? Zeljov
Donjoj Vrbavi, gde živi oko 300 stanovnika zna se ko je Pevac, Mačak, Kurjak, Prase, Ovan, Zec, Misirka, Zeljov