od okolnih siromašnih sela, pa ga je povukla želja da tu malo predahne i pogleda kako narod živi i čime se bavi. Bilo mu je milo kadje vidio pune obore koza i ovaca između kojih se motalo i kljucalo mnoštvo kokošaka. Među čitavim tim blagom, ljepotom se isticao jedan dugorepi kokot, koji je na glavi imao takvu krijest kakvoj ni kraljevska kruna nije bila ravna. Saznavši da je to kokot domaćina Jokaša, Sava mu je divljenjem preporučio da kokota dobro pazi jer vrijedi hiljadu zlatnijeh dukata .

tim blagom, ljepotom se isticao jedan dugorepi kokot, koji je na glavi imao takvu krijest kakvoj ni kraljevska kruna nije bila ravna. Saznavši da je to kokot domaćina Jokaša, Sava mu je divljenjem preporučio da kokota dobro pazi jer vrijedi hiljadu zlatnijeh dukata . zlatnijeh dukata, pa je odmah smislio kako da još više poveća svoje bogatstvo .

ogledalo, te čoek odmakne daleko da ga već nije mogla stići. A ona kad viđe da ga stići ne može, vrati se natrag, a oni čoek svojoj kući zdravo i veselo. Došavši doma pokaže ženi onu dlaku i pripovjedi sve šta mu se prikojasilo, a ona mu se počne rugati i smijati, ali on nju ne slušajući pođe u nekakav grad da proda onu dlaku. Skupi se oko njega svakojijeh ljudi i trgovaca: neko daje cekin, neko dva, te sve više, sve više, dok dođu do stotine zlatnijeh cekina, u tome za ovu dlaku čuje i car te dozove ovoga čoeka i reče mu da će mu dati za nju hiljadu cekina, i on mu je proda. Kad šta je ta dlaka? Car je rascijepi uzduž s vrha do dna, i u njoj nađe zapisano mnogo znatnijeh stvari kad se šta događalo u stara vremena od postanja svijeta. Tako oni čoek obogati i proživlje sa svojom ženom i đecom. A ono dijete što je na snu dolazilo, bio je andio poslan od Gospoda Boga koji je htio da potpomože ovoga

naroda mojega i vi i sinovi Izrailjevi, i otidite, poslužite Gospodu, kao što govoriste . zlatnijeh i haljina .

onamo vještice najviše skupljaju više sela Molovina na nekakome orahu, a u Hrvatskoj se opet pripovijeda da se onamo skupljaju na Kleku više Ogulina. Pripovijeda se u Srijemu kako je nekakav čovjek vidjevši iz postelje kako mu je iz kuće vještica odletjela, našao njen lonac s masti, pak se njome namazao i rekavši onako kao i ona, prometnuo se i on u nešto i odletio i on za njom i doletjevši na orah više Molovina našao ondje mnogo vještica gdje se časte za zlatnijem stolom i piju iz zlatnijeh čaša. Kad ih sve sagleda i mnoge među njima pozna, onda se kao od čuda prekrsti govoreći: anate vas mate bilo U onaj isti mah one sve prsnu kud koja, a on spadne pod orah čovjek kao i prije što je bio. Zlatna stola nestane kao i vještica, a njihove zlatne čaše pretvore se sve u papke kojekakijeh strvina. Žena koja je vještica, kad iz nje iziđe onaj duh, leži kao mrtva, i da joj čovjek okrene glavu gdje su joj noge bile, ne bi se više ni probudila

te joj dopusti, tri noći s njime da prenoći. Prvu i drugu noć kraljica svoga muža nečim opoji, te je i ne vidi i ne čuje njezine riječi: "Kralju, metni ruku na mene, da bih se rastala s tvojijem djetetom;" a treću doznavši on to od sluge svoga, metne u veče pod bradu sunđer, te u njega saspe ono piće, koje mu kraljica donese, i tako ostane pri sebi i metnuvši na nju ruku, ona se rastane s djetetom i rodi mu sina zlatne kose i zlatnijeh ruku; po tom on ostavi onu zemlju i kraljicu, a s prvom se ženom i s djetetom vrati u svoje pređašnje kraljevstvo .

nego došljaci, koji se nazivlju Hrvatima. Do njihovog dolaska u ove srpske krajeve toga nije bilo. Živili smo kao braća jedne krvi a dviju vjera. Jedni i drugi slavismo zajedno svoje svečanosti. Crkve su nam zajedničke bile, međusobno se vjenčavasmo bez zaprijeka, jednom rječju živili smo kao pod jednijem krovom, dok nas hrvastvo ne zavadi, ne podijeli. Dok se u Boki ne stvori treća vjera, biva hrvacka vjera, dotle zajedno u brackoj slozi i ljubavi slušasmo našu istoriju iz zlatnijeh guslarevijeh usta, a uz pratnju milozvučnijeh žica javor-gusala .

i Salmana, i uze mjesečiće koji bijahu o vratovima kamila njihovijeh , zlatnijeh grivana što iziska tisuća i sedam stotina sikala zlata, osim mjesečića i lančića i haljina skerletnijeh, što nošahu carevi Madijanski, i osim litarova, što bijahu oko vrata kamila njihovijeh .

govori predstavlja njegovu poslednju, predsmrtnu poruku i svodi se na čist pesnički motiv, bez ikakvog oslonca na bilo šta u istoriji ili tradiciji; ali nije zato bez lepote, i neke diskretne, gospodske tuge, koja čitaoca obuzima dok prati Miloševo rastajanje sa svim što je u životu imalo za njega nekog ličnog, ljudskog značenja. Ranjeni Miloš moli "punicu" da mu iz "svilenih špaga" izvadi maramu od svile što ju je izvezla njegova "vjerenica" i da ovoj ponese "stotinu zlatnijeh dukata "koji su u marami; da vjerenici ponese i njegov" pus klobuk kamilovac ", koji je ona "svojom rukom nakitila "; i da joj poruči, najzad, da njegovoga" pusta konja velikoga ", pošto protekne osam dana, pokrije svilom do kopita i pusti u zelenu planinu, "ko pješice izide, neka se na konja vrže" .

navale plahe i štetne. Ali od vitez tvih sloboda da ' e tolika, glas i slava, čim hrabreni vojevoda Pikolomin jaka ' e glava. Njih životim u životu, čim pravu oni vjeru brane, trijebi ' e, od pakla na sramotu križ dobitnik da ostane. Tim Zmaj zaman od sjevera proć česarskom Orlu prši: vojska tvâ mu skube pera i ognjena krila krši. Ali ' e vrijeme, da svit sluša, kako ljubav u radosti druži tebe kralja od dušâ i kraljicu od liposti, kôj pri ' e od zlatnijeh prama stavi narav krunu oko čela, negoli onu, s kôm na glavi čestita je i vesela. Izpod dzore svijetlih oči, s nje pogleda suncu slična, vedra lica sred istoči sja razbludna gospodična. Razumna je nje besjeda, puna ' e dike i milosti, zrcalo se u njoj gleda od najvišijeh svih kriposti. I ona, koja svijetla dikla visocijem se plemstvom resi, iz česvine ' e zlatne nikla, kâ uzrastje do nebesi; čeka vas svijet uokoli u pokojnu mirnu vijeku, od dva sunca svijetla toli nova sunca da

sedam mjeseca . zlatnijeh šuljeva i pet zlatnijeh miševa; jer je zlo jednako na svjema vama i na knezovima vašim .

dozvaše Filisteji sveštenike i vrače, pa im rekoše: šta ćemo činiti s kovčegom Gospodnjim? naučite nas kako ćemo ga poslati natrag na njegovo mjesto . zlatnijeh miševa; jer je zlo jednako na svjema vama i na knezovima vašim .

sa mnom zboriš? da se vidimo, pak kad čuješ jade moje. ne ćeš mi smetati da sebe ne samodavim. "Na to mu se ukaže nekakav čovjek vas sijed kao ovca, i reče mu:" Ja znam što je tebe, nego me čuj: vidiš li ono onamo ( pokazujući prstom ) veliko brdo? "On mu odgovori:" Vidim. "" A vidiš li ono silno mramorje povrh njega?" " Vidim. "" E dobro" reče starac; "navrh onoga brda ima jedna baba zlatnijeh kosa đe dan i noć na jednom mjestu sjedi i u skutu drži jednu ticu; ko je ovu ticu kadar dobaviti, on će najsretniji čovjek na ovom svijetu biti; nego pazi dobro; ti treba ovu babu, ako ti basta, prvo nego te vidi za kose da uhvatiš, a ako ona tebe prvo vidi nego ti nju za kose uhvatiš, okamenićeš se na ono mjesto i u oni čas, kao što se dogodilo od svijeh onijeh mladića što vidiš onamo dupke okamenjene, rekao bi čovjek da je mramorje. "Čujući

na jedanak oživješe. Kraljev sin dohvativši ove se tice počne da je ljubi od miline, i ljubeći je prometnu mu se najljepša đevojka. A ovo je bila jedna đevojka koju je baba zamađijala bila i u ticu prometnula pa mamila mladiće njome. Kad kraljev sin sagleda đevojku, omilje mu i krenu s njome svojoj kući, i na polasku ona mu dade jedan štap govoreći mu, da štogođ se reče ovome štapu, ono učini. Bogme kraljev sin najpriđe kucnu njim u jedan kamen, a to se izruči iz njega rpa rušpija zlatnijeh , pak se nagrnuše koliko im je dosta za put. Putujući dođu na nekaku veliku rijeku i ne mogu prijeći, tače štapom a rijeka se razdvoji, i pasaše. Idući naprijed nastupe na gomilu vukova, te vuci napanu na njega i na vjerenicu mu da ih rastrgnu; ali kako koji nasrtaše tako ga on štapom dočekivaše, i kako kojega udari, vuk se preokrene u mravinjak. Najpotlje putujući stignu zdravo i veselo doma i vjenčaju se .

mnogo lijepe, koje pa strani sjeđahu i kao stidno igru gledahu. Carev sin kad ih opazi, pristupi k njima i upita ih, bili se udale i za koga bi koja najradija. Jedna odgovori, da bi za mlinara, jer on ima dosta kruha; druga za čobana, jer ima dosta mlijeka; a treća uzdahnuvši reče: "Ah, da carev sin zna šta bih mu ja rodila, sjutra bi me vjenčao." " Šta? "upita je carev siv, a ona mu odgovori:" Dva sina zlatnijeh ruka i šćer sa zlatnom zvijezdom na čelu od prve ujedno. "Carev sin kad to čuje, on odmah šnjome, te doma, pa u crkvu, vjenča se i do malo vremena ona ostane đetinja. Ovi carev sin nije imao oca nego majku preko mjere zlu ženu, koja je mrzjela sina svojega osobito sad što je s reda đevojku vjenčao, i stane svojoj snasi a njegovoj ženi o glavi raditi. Oni isti dan kad je mlada parica šćela roditi, pođe joj muž u lov, i u tome ona rodi dva

zlatnijeh

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov