o hrvatstvu Perasta u prošlosti: što je on rodno mjesto čuvenih Zmajevića , dvaju barskih nadbiskupa, Andrije i Vinka, te slavnog ruskog
o kome je ovđe riječ, dovoljno je kazati, da se nijedan od pomenutih Zmajevića nije nigđe i nikada priznao Hrvatom. Naprotiv, oba nadbiskupa
nije nigđe i nikada priznao Hrvatom. Naprotiv, oba nadbiskupa Zmajevića su sa ponosom isticala svoju titulu "primas Serbiae" i pisala su
negativnim razlogom što ona nije nigđe zabilježena, ni kod nadbiskupa Zmajevića , koji je bio savremenik Zrinskog, ni kod ma kojeg drugog kasnijeg pisca
ovog mača u Perastu i njegova simbolična upotreba, još u doba Zmajevića (koji je, ponavljamo, bio savremenik Zrinskog), bili su tako davnog
izraz. Zmajevića okrenutom Zapadu u nadi da će otuda doći spas i pomoć srpskom narodu,
svome suverenu da bi diverzijom pomogli Ruse. "Po mišljenju biskupa Zmajevića , pobeda pravoslavnih protiv Turaka bio bi najveći gubitak za
njegovog malo mlađeg savremenika, barskog nadbiskupa Andriju Zmajevića , poreklom pravoslavca sa Njeguša, koji je Nemanjiće u svom još
bio je zadarski nadbiskup Vicko Zmajević, rođeni sinovac Andrije Zmajevića , koji je slavio prošlost Srba i savetovao se sa srpskim patrijarhom
guvernatora Novoga Ivana Burovića, rođaka peraštanskog opata Vicka Zmajevića , no bez ikakvog uspjeha. Već 1695, vladika Savatije je od mletačke
preduzmu nešto protiv Srba i njihova klira, molio je biskup Drago opata Zmajevića neka preko svoga rođaka Burovića, spreči ovo zlo. Burović je nešto
rukopoloženja Stefana Ljubibratića otpočeće oštra akcija Vicka Zmajevića , prelata zadarskog, i Stefan je primoran da traži zaštitu u Veneciji od
uz morsku pjenu. Zmajevića , Rimska crkva poslužiće se svim mogućim sredstvima da omete
ne smatra hrišćanima, slijedeći nit delanja zadarskog nadbiskupa M. Zmajevića koji ih kvalifikuje kao šizmatike.
verziran i obavešten čovek sigurno ste upoznati sa spisom nadbiskupa Zmajevića u kojem opisuje i naglašava zajedničko poreklo (iz istog bratstva) sa