noći brat ili muž jedne njegove dragane metnu u zobnice konjima peska mesto ovca, pa poseče jezik svima
. Doznavši to sv. Dimitrije da konjima pune zobnice peska mesto ječma, a ljudima zakaže, da svaki
toke i pištolji. Drugima su nabijali na glavu zobnice s vrelim pepelom, vešali ih za noge i za ruke i na
kad stiže, a sluga njegov odmah stavi konjima zobnice , Dažbog odmah nekako zamesi u njima zob peskom:
šamare, a kojekakvim protuvama daju zobnice , "zobnice, moj gospodine ", s dukatima i
šamare, a kojekakvim protuvama daju zobnice, " zobnice , moj gospodine ", s dukatima i postavljaju ih za
da tavori i tapka u mesto "ko konj, kada zoblje iz zobnice ". Sa mnogim stvarima se u tome uspelo, naprimer
konje se obezbeđuje poseban štalski pribor ( zobnice , kofe, kolica, vile, lopate i dr.) Sve to
, zobnice ,
svim petlovima u selu poseku jezici, a konjima u zobnice sipa pesak. Pred zoru se petlovi nisu oglasili,
od grube ovčje ili kozje vune zvana kostret. Iz zobnice je konj zobao jeo zob, raž, kukuruz i druge
dana, hrana se za konja nosila u vreći. Veličina zobnice morala je odgovarati veličini konjske glave.
veličini konjske glave. Na otvorenom delu zobnice nalazila se uzica opletena od vunene pređe koja
gumene posude, kao i specijalne torbe za hranu ( zobnice ) koje su posebno pogodne za konje u transportu.
režimi u Crnoj Gori služili metodom zobnice i kamyije - zobnicu za pojedine prodane