pomoć. zrnjem a visoka "glavata gospoda" po svojoj, dobro nam znanoj navadi, usrećivanjem i nas i "kokoši ". Dobro, i" kokoši "su se u
zalutalo zrnje, što pršti iz srca zaspalih putnika ka Vaseljeni, u snu i ja putujem, prtljag mi činije, koje zrnjem punim: ni kad trucne zvezda, zazvone silnije, ne smem da se prenem i probudim
niko deblu ne bi mogao ni primaći. Ako već nemaš krila ostaje ti jedino da izdalje buljiš gore u grane i da čezneš za zrelim zrnjem , koje se sjaji kao dijamanti, samo što te ne zove: budalo, šta čekaš, navali, dok nas Čujti nije sve slistio Tačno Nijesu