ga je različito primala. Ponekad, sva pretvorena u požudu, topila se i nestajala pod njim i na njemu, a katkad ga je prihvatala hladno, gotovo ravnodušno, kao da ispunjava nametnutu joj obavezu. Uočio je da se njena strast razbuktavala onda kad bi mu se s njenog trbuha nestašno osmjehivao kruškoliki mladež, pa bi tada i on, kao da crpi snagu iz tog ukazanja, silovitije jurnuo na nezasiti izvor slasti, a kada iznad njenog međunožja, malo udesno, nije vidio tu vragolastu ćilibarsku mrljicu, u njenom tijelu nije mogao naslutiti čak ni prituljeni plamičak pređašnje vatre. Ali, vremenom te razlike su se smanjivale i gotovo nestale, a kad je sa supruginog trbuha prestao da na zagonetan način nestaje mladež, odlepršao je i iz njegovih misli .
ostvario, u pomoć poziva Gotfrida Volframa s dvora danskog kraja Fridriha IV. No radovi se otežu, kralj otpušta par arhitekata počev od nesrećnog Šlutera, nezadovoljan dinamikom radova. Kralj umire, a radovi nisu okončani. Naslednik prestola, Fridrih Vilijam nije bio zainteresovan za nastavak radova na ovom projektu. Napravljeno ćilibarski delovi sve skupa s nacrtima prebačeni su u Berlin i prepušteni zaboravu . ćilibarsku sobu rešava da je dobije. U tom cilju susreće se s pruskim carem u Helebernu, nedaleko od Berlina, 1716. godine. Nije prošlo mnogo vremna, a na adresu ruskog cara stiže ćilibarska soba u delovima i luksuzna jahta "Liburnika ", u pratnju ruskog diplomate, grofa Alekseja Golovina. Transport se sastojao od 18 sanduka natovarenih na osam kola, koja supreko Rige stigla u Sant Petersburg. Kako bi se odužio za ovaj vredan poklon, Petar Veliki pruskom caru šalje 55 gorostasnih
jahta "Liburnika ", u pratnju ruskog diplomate, grofa Alekseja Golovina. Transport se sastojao od 18 sanduka natovarenih na osam kola, koja supreko Rige stigla u Sant Petersburg. Kako bi se odužio za ovaj vredan poklon, Petar Veliki pruskom caru šalje 55 gorostasnih vojnika za njegovu regimentu . ćilibarsku sobu postavi i daje nalog glavnom arhitekti, Bertolomeu Frančesku Rasteliju da tu ideju sprovede u delo. Godine 1745. carica od Fridriha I dobija i četvrti ćilibarski panel, neophodan kako bi soba bila završena. Korišćena je za svečane prijeme, sve dok nije dosadila razmaženoj carici. Stoga, ona u julu 1755. godine nalaže Rasteliju da ćilibarsku sobu rastavi i prebaci je u Katarininu palatu u Carskom selu .
zimskoj rezidencije, jer niko ne zna kako da je montira. Dolaskom na vlast ćerke Petra Velikog, carice Elizabete, odlučuje da ćilibarsku sobu postavi i daje nalog glavnom arhitekti, Bertolomeu Frančesku Rasteliju da tu ideju sprovede u delo. Godine 1745. carica od Fridriha I dobija i četvrti ćilibarski panel, neophodan kako bi soba bila završena. Korišćena je za svečane prijeme, sve dok nije dosadila razmaženoj carici. Stoga, ona u julu 1755. godine nalaže Rasteliju da ćilibarsku sobu rastavi i prebaci je u Katarininu palatu u Carskom selu .
motivima, po okončanju II svetskog rata bacili su se u potragu za ćilibarskom sobom. Po jednoj teoriji ćilibarska soba je uništena u jednom od bombardovanja . ćilibarsku sobu. U svom dokumentarcu "Potraga za ćilibarskom sobom" Antoni Vilson intervjuiše saradnicu Alfreda Rohda, Lesli Em. Ona tvrdi da ju je Rohde posle bombardovanja tridesetog avgusta, odveo u podrum kenigsberskog zamka i pokazao joj "masu sličnu medu" na mestu gde je bila sklonjena ćilibarska soba .
orginalni stočić iz ćilibarske sobe . ćilibarsku sobu, Džordž Štajn, pronađen je potpuno go, u jednoj nemačkoj šumi, stomaka rasporenog skalperom, što bi trebalo da predstavlja ritualno samoubistvo. Ulje na vatru doliva, ruski istoričar i lovac na blago, Sergej Trifonov, koji tvrdi da je rešio enigmu čuvene ćilibarske sobe .
kao voditeljke emisije Tajne sveta na moskovskom TV kanalu REN . ćilibarsku sobu, u potpunosti rekonstruiše. Nade u pronalazak orginalne ćilibarske sobe bile su sve slabije, a i da je ona pronađena, ćilibar bi bio u toliko lošem stanju, da je pitanje da li bi za išta vredeo. Jedan od glavnih arhitekata Katarinine palate, Aleksandar Kedrinski, kao jedan od retkih svedoka koji je video orginalnu sobu, započeo je sa projektom obnove ćilibarskih panela .
je bio finansiran iz federalnog budžeta. Za tih dvadesetak godine utrošeno je oko osam miliona dolara. Finansijska sredstva su presušila pa je 1999. dgodine, sa nemačkom firmom Ruhrgas AG potpisan ugovor o investiciji vrednoj 3,5 miliona dolara, kako bi se mogla završiti zadnja faza projekta. Malo je nedostajalo da se Nemci povuku iz posla, kada se ruska država nameračila da im ispostavi poreski račun za ovaj projekat. Rusi su, konačno, 2003. godine završili obnovu ćilibarsku sobu u palati Katarine Velike u Sankt Peterburgu .
delova . ćilibarsku sobu, tvrde da je nova mnogo svetlija i manje uravnotežena. Boris Igdulov, direktor ćilibarske radionice, na te primedbe odgovara: "Površina prve ćilibarske sobe tokom vremena bila je više puta premazana firnajzom, što je izazvalo, u sadejsvu s kiseonikom, tamnijom bojom. Na ćilibaru su se stvarale mikropukotine, firnajz prodirao u njih, boja je tamnila, a nijanse su se ujednačavale. Na pitanje šta će biti s novom sobom, ukoliko stara bude pronađena, on samo sleže
sastojak ćilibara i ono što ga čini lekovitim. Postoji nekoliko vrsta ćilibara, ali najveći procenat ćilibarske kiseline ( 3 - 8 posto ) ima baltički ćilibar. Grunschpect ogrlice za bebe napravljene su upravo od baltičkog ćilibara. Svaka ogrlica i narukvica je unikatna. Svaki komad nakita pažljivo je ručno nizan, kamen po kamen. Iza svakog kamenčića je vezan čvor, kako se ne bio rasuo u slučaju da se pokida. Kako ćilibar deluje? U dodiru sa telom ćilibar se zagreva i otpušta ćilibarsku kiselinu i druga lekovita ulja, koja kroz pore ulaze u organizam i na prirodan način ublažavaju bolove. Grunschpect ogrlice za bebe apsorbuju bol i negativnu energiju izazvanu rastom zubića ili drugim problemima, smiruju bebu i donose joj mir i blagostanje. I za kraj, još nekoliko zanimljivih podataka o ćilibaru, koje možada niste znali: - ćilibar nije dragi kamen ni mineral, on je fosilna smola - topao je na dodir - gori na otvorenom plamenu - pluta na površini slane vode -
dešavanja na ulici, a da ne budu viđene. Narednog dana imaćete slobodno vreme da samostalno obiđete grad. Probajte sveže ceđene voćne sokove na uličnim pijacama ( ne zaboravite da napomenete da budu bez vode i leda ). Možete kupiti suvenire i pogledati Menakari ( rad u emajlu ) i Kundankari ( gravure sa dragim kamenjem ), dva stila draguljarstva lokalnih zanatlija. Alternativno možete lutati starim gradom i osetite buku i vrevu svakodnevnog života. Možete posetiti i Ćilibarsku tvrđavu ( Amber Fort ), koja je nekada bila glavni grad .