pređe sa zemlje u obitelji nebeske, i Bog ga proslavi na nebu pred Anđelima Svojim, a na zemlji - pred ljudima, jer od česnih moštiju njegovih bivahu mnoga čudesa, isceljenja od svakovrsnih bolesti, u slavu Boga, proslavljenog u svetim
prekloni pod mač svetu glavu svoju. I kada bi posečena, iz rane umesto krvi isteče mleko. To bi znak njene čistote [ 11 ]. A česno telo njeno uzeše hrišćani i sa strahopoštovanjem pogreboše, slaveći Oca i Sina i Svetoga Duha, Jednog u Trojici Boga,
, hranitelj ništih i ubogih, nastavnik i učitelj sveštenstva i monaštva, savetnik knezova i velmoža. I uzevši česno telo njegovo, poneše ga u crkvu, ali zbog mnoštva naroda ne mogoše ga uneti unutra, već ga postaviše pred crkvom, i tu ga
iznad crkve i blagoslovi sav narod i sav grad; zatim se spusti u odaju što je kraj žrtvenika, gde i grob beše pripremljen česnom telu njegovom. Ovo Bog otkri prepodobnim monahinjama, kao i drugima koji behu dostojni, da bi proslavio ugodnika Svog
čudo: arhimandrit Stefan imao je od rođenja jedan prst na ruci zgrčen i povijen ka dlanu; no kada se arhimandrit dotače česnog tela svetitelja Ignjatija, tog časa mu se zgrčeni prst ispravi, i postade kao i ostali prsti. Potom česno telo svetog
dotače česnog tela svetitelja Ignjatija, tog časa mu se zgrčeni prst ispravi, i postade kao i ostali prsti. Potom česno telo svetog Ignjatija bi uneto u crkvu. Sutradan se svi ponovo sabraše k moštima ugodnika Božjeg. Služba bi odslužena i
pozdravljaše sve hrišćane ovim rečima: Oprostite mi, braćo, i vama Bog neka oprosti Najzad mu dželat mačem otseče česnu glavu u njegovoj trideset i osmoj godini života. Njegovo sveto telo turski sudija nije dozvoljavao za tri dana da se
u Nerodimlje i episkop Banjski Danilo, i nad telom Svetoga Kralja bi obavljeno svečano pogrebno pjenije. Zatim mu česno telo bi preneto u grob, koji sam beše sebi spremio, u hramu Svetog Arhiđakona Hristovog Stefana u manastiru Banjskoj.
ribama. U osmoj pesmi Kanona sveti Josif Pesmopisac piše za njega da je od mučitelja podneo gonjenje za poštovanje česne ikone Spasiteljeve, i naziva ga mučenikom. Jer je živeo u vreme ikonobornog cara Lava III Isavrijanca, i bio mnogo
podvizavao i igumanovao, zločestivi car Lav ikonoborac ustroji ljuto gonjenje na pravoslavlje zbog poštovanja česnih i svetih ikona. Tada tiranin pozva i prepodobnog Stefana, i primoravaše ga da se odrekne poštovanja svetih ikona, i da
dete Ti sam vaspitaj kako znaš Ti mu budi otac i majka i čuvar života njegova "Vapijući tako u svojoj tuzi k Bogu, ova česna i sveta žena bi uslišena Bogom i razrešena od okova tela, i otide na večnu slobodu, predavši dušu svoju u ruke Gospodu. A
uzeti iz tamnice tela preminulih sužanja. Bog skloni na milost nemilostivo srce kneževo i on iziđe u susret želji te česne žene. I Amija ušavši u tamnicu nađe tela oboje sužanja, gde leže naporedo, a između njih lepo i veselo detence. Uzevši
učiniti, on naredi vojnicima da ih pred njim iseku mačevima i tela njihova bace u gorske provalije. Posle mnogo godina česne mošti njihove biše pronađene, po čudesima koja bivahu od svetih mučenika.
. Ova svetiteljka praznuje se 16 septembra, kada je i postradala. Na ovome mestu pak spominje se čudotvorstvo njenih česnih moštiju, projavljenoza vreme IV Vaseljenskog Sabora u Halkidonu. Taj Sabor bi sazvan u vreme cara Markijana i
carovanja Dioklecijana [ 1 ], šesnaestog septembra, kada se i praznuje njen spomen. Danas pak spominje se čudo njenih česnih moštiju, projavljeno za vreme Četvrtog Vaseljenskog Sabora svetih otaca u Halkidonu 451 g. Tim čudom bi javljeno i