svadbenog veselja u porodici Sekulić u selu Čičkova juče ujutro se pretvorio u tragediju, kada je
uvek privlače barem izviđače. Razbacivanje čičkova na sve strane, nasumice, nije najpoželjnije
i odmori u nedelju, da dobro otrese odela od čičkova i debele prašine. Prašina je gušila naročito
plodove ruskog trnja ili smokve panslovenskih čičkova [ 130 ], jer, kako tvrdi Svinbern, on se bori u
se s tobom ne može. A iz žbunja si ti, još nosiš čičkove u svom krajiškom repu.