Duška Radovića. Mi smo bili protiv da nam taj tekst čita na venčanju. Ona je rekla da je to lepo i da svi mladenci to vole da čujuu . Mi smo rekli da ne volimo. Onda je ona opet pomenula kako vole. Onda smo mi rekli da to nećemo. Začudo, rekla je u redu,
. Uostalom, sve to je sad izvan ove priča. Važno je, čuj ti - to je uzrečica našeg školskog poslužitelja, zato ga i zovemo Čujti - važno je, lale moj, da je krenuo naš krasni i mili ljetnji raspust, da je učo već otputovao u svoj zavičaj negdje u Bosni,
voda pljusne na usta čim pomislimo na te dudove. To isto se dešava i našem školskom poslužitelju Panteliji, nadimkom Čujti , najlukavijem stvoru koga je ikad neka žena rodila. Ogradio je dvorište visokim šiljastim tarabama, popleo po vrhu
u grane i da čezneš za zrelim zrnjem, koje se sjaji kao dijamanti, samo što te ne zove: budalo, šta čekaš, navali, dok nas Čujti nije sve slistio Tačno Nijesu te dvije izuzetne voćke tu samo zbog tog ćosog trbonjice - ćoso muško je nesoj, kažu - nego
i sami bregovi i dolovi. Meni taj miris i u san dolazi i budi me da zalud oblizujem usne i proguvam pljuvačku, a prokleti Čujti sve ogradio i zatrnao da se čak i vjetar s mukom probije do tih grana slatkih-slađanih, joooj.
od miline, moj kumašine, čisto nas podstiče: naprijed samo, dečki moji, cvr, cvr, pravi ste udarnici, dolje lukavko Čujti , cvr, cvr, smrt fašizmu - sloboda narodu, cvr-cvr. Bile i ja se namjestili kao za svadbenu sofru, dudinje nam same u šake
, majka te rodilaaa. Grane nas sakrile od mjesečine, i mi u sjenci trčimo, kako ni jedna zdrava dudinja ne bi ostala za Čujtija , ugursuza ćosog. Trčimo i tiho se kikoćemo. Živ nam bio, mili Čujti, tralala Pozravljaju te Kuta i Čarapan iz srca svoje
, kako ni jedna zdrava dudinja ne bi ostala za Čujtija, ugursuza ćosog. Trčimo i tiho se kikoćemo. Živ nam bio, mili Čujti , tralala Pozravljaju te Kuta i Čarapan iz srca svoje sitosti, tralala Uzmi gusle, donesi tronožac i uglavi se između
, bogomi. Nemoj samo zbog toga fras da te strefi, o dobri, o krotki, o bezdušni, o kilavi, o grabežljivi, o tužni naš Čujti . Ko bi onda brinuo za ove dudinjice, ko bi ih zobao, prodavao, pekmez pravio i u rakijicu pretakao. Niko to ne umije kao ti
Ko bi onda brinuo za ove dudinjice, ko bi ih zobao, prodavao, pekmez pravio i u rakijicu pretakao. Niko to ne umije kao ti, Čujti naš divotni. Nek si nam živ i zdrav, i uz brdo brz, ali ove godine dudova za tebe, tugo, neće biti, pa kome krivo, kome pravo
, neće biti, pa kome krivo, kome pravo, naš maršale bio zdravo, johooo. Ruke uvis, razmahni, živjeli Marks, Engels i Čujti , johooo, i Lenjin, dakako, johooo. Leti odmah kod Dauta u radnju, matorac, i slikaj se, kako bi i tvoji čukun-unuci
začuđen kako sam se mudro izgovorio. Ne mirišeš na jagode, na to će on, odlazeći za svojim poslom. Dva dana potom srešće Čujtija u Jakupovoj pekari. Ovaj će mu se izjadati zbog dudova kao da mu je kuća izgorjela. Moj otac će ga saslušati, uzmahnuti
nam to i marksizam-lenjinizam. Ona je nas našla, ta trka po zrelim dudinjama na travi, ta zanosna igra, a ne mi nju, dragi Čujti . Mjesečina romorila, rn-rn, cvrčak prebirao u svoje žice, cvr-cvr, a Bile i ja se, tralala, igrali, kao niko naš,
, fljas, dosta je njemu mojih burgija, fljas, dokle ću ja njemu uzimati obraz pred ljudima - hm, kakav mi je to ljud Čujti , tatko moj mili? - nego će on mene, fljas, naučiti pameti, fljas, jednom zauvijek, fljas-fljas, nek mi sad pomogne Kuta