smo otprilike na polovini ovog procesa, a nadam se da ćete do kraja februara 2010. moći da objavite analizu strateškog plana kulturnog razvoja Vranja. Šta će biti polazište u izradi ovog plana? - Polazište u izradi strateških planova gradova jesu njihovi identiteti. Utoliko, sve ono što čini specifični duh Vranja - i govor i muzika, Bora Stanković i književnost na dijalektu, samsa, tarana i trljanica, Baba Zlatina ulica, Markovo kale, crkva Sv. Trojice i crkva Sv. Petke, Pavlovac i Deroni, Beli most i Pašini konaci, česma Đerenka i Amam, Ćoška i Vranjska Banja, ali i "Mist dizajn ", vajari i konceptualni umetnici," Džoli Džamper ", "Izvor" i novine "Vranjske ", kao i ono što tek može da nastane, poput Muzeja trube, Koštanine spomen kuće ili muzeja Gvozdenog puka - predstavlja materijal od koga može da se istka plan razvoja kulture vašeg grada. Ako postoje neki, u pozitivnom i negativnom smislu, spori gradovi Srbije ", onda su to Vranje, Leskovac i Niš. Trebalo bi naći način da se predivna

bio na mostu, na turskom, a prevod je sledeći: Ovaj most zvaće se Beli most, on će služiti za olakšicu. Voda koja ispod njega teće neka posluži ljudima za zdravlje Prolaznici, prođite jedanput preko mosta i vratite se; videćete da je sagraden za dobro svakoga čoveka. Muhamede, Mustafo, posreduj za humanu vlasnicu Ajšu O čuvaru, vlasnica sve dobrote i lepote, humana Ajša, poduži ovaj most da joj bog oprosti njene grehe i grehe njenih roditelja Đerenka . Legenda kaže da se Turčin Đerđelez, poznatiji kao Đera, zaljubio u lepu, crnokosu Vranjanku. Ona je, pak, svaki dan prolazila pored njegove kuće, silazeći do obližnjeg izvora kako bi natočila vodu. Turčin je bio opsednut lepom Vranjankom i svuda je govorio kako će ona jednog dana biti Đerenka. Pripovedači kažu da je Turčin jednog dana, iznenada ugledao devojku kako se vraća sa izvora i uhvatio oko pasa, ona se izvila i od straha pobegla. I nikada više nije prošla tim putem. Nakon nekoliko godina on je

, posreduj za humanu vlasnicu Ajšu O čuvaru, vlasnica sve dobrote i lepote, humana Ajša, poduži ovaj most da joj bog oprosti njene grehe i grehe njenih roditelja Đerenka . Pripovedači kažu da je Turčin jednog dana, iznenada ugledao devojku kako se vraća sa izvora i uhvatio oko pasa, ona se izvila i od straha pobegla. I nikada više nije prošla tim putem. Nakon nekoliko godina on je slomljenog srca otišao iz Vranja, a njegovi prijatelji su u spomen njegove velike i neuzvraćene ljubavi na mestu izvora podigli česmu koju su nazvali Đerenka. Ona i danas postoji, ali sve više podleže zubu vremena.

dan prolazila pored njegove kuće, silazeći do obližnjeg izvora kako bi natočila vodu. Turčin je bio opsednut lepom Vranjankom i svuda je govorio kako će ona jednog dana biti Đerenka. Pripovedači kažu da je Turčin jednog dana, iznenada ugledao devojku kako se vraća sa izvora i uhvatio oko pasa, ona se izvila i od straha pobegla. I nikada više nije prošla tim putem. Nakon nekoliko godina on je slomljenog srca otišao iz Vranja, a njegovi prijatelji su u spomen njegove velike i neuzvraćene ljubavi na mestu izvora podigli česmu koju su nazvali Đerenka . Ona i danas postoji, ali sve više podleže zubu vremena.

. Književnik Bora Stanković ga često pominje u svojim delima. (Ulica Petog kongresa) Đerenka - još jedna uspomena na nesrećnu ljubav između Turčina i srpske devojke, legenda kaže da su je Turci podigli kao spomenik svom omiljenom Đerdelezu, koji nije uspeo da osvoji srce lepe crnooke Srpkinje.

paradajzi jabukari i krastavice mesečarke. Seklo se na četiri dela, solilo i mezilo. Posedali bi ispod duda na klupe, neko na rogožu. Čekrk bi škripao na bunaru. "Daj, Milke ovu našu, lekovitu vodu, izgore kazanče, ženo ". Krenula bi svirka, pesma, kolo oko dud. Majka, deda Jaćim, svi bi završili u kolo. A očevo društvo bilo je golemo - sa sećao se Tutonja. Ratku Špurku, uvek bi zaiskrila suza u očima kada bi se setio momačkih večeri provedenih pored česme Đerenke . "Eh, kad se od Markovo kale spustila mesečina, a vetar letnji donese miris lipa i po koju kap rose sa sveže trave, idi pa sklopi oko ako možeš. Tada bi iz komšiluka i staro i mlado izašlo na sokak i posedalo ispred kapidžika. Dok je voda žuborila i prosipala se na kaldarmu, krenula bi naša pesma." Ja idem na vodu nane i ono po mene / nane, nane i ono po mene / na Đerenku nane mori, za vodu studenu / nane, nane mori za vodu studenu

li, objavljujete vi oni tekstovi za jaribaš, more i dodaci neki bevu, i što ja tamo pročitam? Kaže jedan naš poznati seksolog, da je žena najspremna za bezobrazne rabote, baš u dva sata preko noć Jebem li ga, dok besmo pomladi, samo na luster što se nesmo kačuvali, more, nema veze da li je mir, da li je rat, dal igraju Zvezda i Partizan, dal deca ima što da jedev, dal je dva tri, pet... Samo kovi. A sad sekna, kako češma Đerenka .

mirisi se odmah pada i krene grvaljanje. Kakva devojka-takva rabota. Bilo je samifaćki koje ti odmah skoče, ali i one koje ti dadu samo da gu jedamput cuneš, i to da joj protrljaš zubi, ništa više - pričaju žitelji okupljeni oko česme u blizini mosta. Danas, nema više okupljanja i sabora, ali slavska sveća nije utuljena. Slavi se po kućama, a trubačke bande, po četiri-pet romskih dečaka, menjaju se po kućama. Đerenka za Vranjance. - Momci i devojke nevoljno su odlazili na rad na njivama, ali su trčali, noge bi polomili da usluže starije i donesu vodu sa česme. Na česmi su se ugovarali sastanci, bilo je prskanja vodom, kikotanja, neka bi i jezik isplazila iz milošte. To ti je bila mladost ludost, a bilo je i starost besnal ` k. Donjovranjčani su golemi švaleri, to najbolje znaju njihove žene. Nisu sramežljivi, vole da pitaju za onu rabotu i to više puta. One sa šareno "oko završe u