jezika u bogosluženje, zamenjivanje ikonopisa dotadanjih "bogomaza ", kako su od vremena arsenija IV Šakabente počeli da nazivaju ikonopisce vizantijsko-srpskog stila, kijevskim živopisom, odjek reformi Petra Velikog i
posvećena je Blagovestima, a podignuta je 1796 godine. Dve godine kasnije osvešćena je od straneiskopa Josifa Šakabente . Ikonostas je slikao Rumun Maćej 1897. godine. Služba je vršena na starom slavenskom jeziku za Srbe i Rumune s tim što
Avakum. A kada napuni osamnaest godina bi rukopoložen za đakona od strane pakračkog mitropolita Josifa Jovanovića Šakabente . Tada mladi đakon sa suzama zahvaljivaše Bogu što ga je udostojio da služi svetu službu sa duhovnikom te obitelji, da
i ikona na kojoj su naslikani sv. Simeon i Sveti.Sava. Antiminsje izrađen u Beču za patrijarha Arsenija IV Jovanovića Šakabente 1743. god. a osvetio ga je Pavle, episkop hercegovački i mileševski. Oko ove crkve nalazi se groblje sela Savine. (Sp.
religiozni izraz prožet ljubavlju nepatvorenom i gotovo ovosvetskom, kao što je slučaj kod Arsenija IV Jovanovića Šakabente , kada ostavlja svoj antologijski Zapis u srebru čudotvorne ikone:
Račanin (druga polovina XVII početak XVIII veka), Arsenije III Čarnojević (oko 1633 - 1706), Arsenije IV Jovanović Šakabenta (1698 - 1748) i drugi, jedva da se mogu prepoznati ako se odluče na "poljske virše ", ako pređu u novi stil i počnu stvarati
izdanjem daju na uvid i upotrebu srpskom čitaocu. Posveta Stemat ografije patrijarhu Arseniju IV Jovanoviću Šakabenti ovu ulogu i sama podvlači; grbovnik Nemanjinoga carstva ovde se iznosi pred patrijarha, koji predstavlja Dušanovog
ličnosti srpske istorije. Ovde su sahranjena dva patrijarha - Arsenije III Čarnojević i Arsenije IV Jovanović Šakabenta , vođe dveju velikih seoba, kao i mitropolit Jovan Georgijević.
, što su hrišćani pohrlili da nadoknade izgubljeno. Do čuvenog patenta patrijarha Arsenija Četvrtog Jovanovića Šakabente , četrdesetih godina osamnaestog veka, kada je zabranjen rad "neiskusnim bogomazima ", a prednost data školovanim
razreda. Profesuru je napustio 1. marta 1802. godine i prešao je u Vršac, za sekretara vladike Josifa Jovanovića Šakabente . U to vreme bio je u sukobu sa mitropolitom Stratimirovićem, pa je 1805. godine ostao i bez položaja u Vršcu. U jesen iste
godina, činili su to naši arhijereji i u ranijim vekovima. Tako se, na primer, patrijarh pećki Arsenije IV Jovanović Šakabenta (rođen 1698. godine, bio poglavar 1725 - 1748), posle neuspelog autrijsko-turskog rata u kome su i Srbi učestvovali,
narodna veroispovedna škola kod Uspenske crkve. U to vreme na čelo eparhije Banatske dolazi episkop Josif Jovanović - Šakabenta čijim se velikim zalaganje m u Vršcu osn i va Gramatikalna škola 1790. god. Vršačka Gramatikalna škola bila je u rangu
ih je očuvano iz najranijih vremena. Kod Srba je najstariji do sada utvrđeni berat patrijarha Arsenija IV Jovanovića Šakabente iz 1731. Berati su važili za života episkopa i sultanova. Kad umre jedan patrijarh ili episkop njegov naslednik mora
tako morali su davati velike sume za dobijanje novih berata, a pored toga veliki godišnji porez. Po beratu Arsenija IV Šakabente od 1731. on je bio dužan davati godišnje Porti 70.000 aspri, a za obnovu berata položiti 100.000 aspri. Ovde se ne
. Šakabente u XVIII veku svaka pravoslavna kuća davala je patrijarhu godišnje 12 aspri, a isto toliko i mitropolitu. Obavezne su