betonsku ogradu. Na poslednjim zrakama sunca, šalupe u izmaglici promiču kao sene na Haronovoj lađi
crnaca koji se iskrcavaju u čađave petrolne šalupe , osvetljene samo lampama protiv vetra. Ne zna
mlada poznanika sa broda silazimo u već prepunu šalupu koja polazi obali. Šalupa nije uopšte
u već prepunu šalupu koja polazi obali. Šalupa nije uopšte osvetljena, baca na nas oblake
mesecom. Velike priče oko pitanja kad će se šalupa vraćati. Gazda šalupe, crnac, džandrlja dok
oko pitanja kad će se šalupa vraćati. Gazda šalupe , crnac, džandrlja dok odgovara da ne zna i,
dremaju u senci. Vraćamo se na pristanište. Šalupa je tek stigla, crnci klate lampama i istovaruju
sata do polaska broda. Na pola puta crni gazda šalupe naplaćuje karte u mraku. Polovina saputnika
karte kupljene za povratak još na nekoj drugoj šalupi , ali na kojoj im je rečeno da će važiti i za sve
se u grudi, i viče kondukteru: "Vraćaj, vraćaj " Šalupa se okreće u suprotnom pravcu: zemlji.
. "Vi pravo, vi pravo, ali sad ne može, sutra" I šalupa se sve više udaljuje od broda. Ostaje još deset
voća. Prolazi nedaleko jedna petrolejska šalupa puna crnaca. Ova je toliko puna sveta da se čini
druga dok uzme stvari? "" Može, oko pet minuta" i šalupa skreće s puta da pristane. Posle ovoga kratkog
, trče napred sa stvarima na glavi. Gazde šalupe , takođe, došle su da nam pomognu.
. šalupe . Dok je utovarivao stvari neka kašičica ili nož