Odbora za prosvetu Narodne skupštine Zorana Šamija i predstavnika Društva matematičara
Hristinin kao noć garav čuperak na obodu šamije . Svaka čast muzikantima u hanu, ali na prestolu
krijući na sebi, nikad sa izvučenom iznad čela šamijom i skrivenim cvećem po kosi, već uvek onakva
je ovlaš zavila glavu velikom zejtinlijom, šamijom te joj je lice odudaralo jasnije i svežije.
Cigane i Ciganke. Ciganke u novim žutim šamijama , starim anterijama, beže ispred njih i, kao da
je znala da je kapiju zatvorila, ipak bacivši šamiju na kosu i na prsa, siđe dole. Čisto sa strahom,
na usta. Sofka, pošto uvi drugom starom šamijom svoju tešku kosu, da joj se ne bi u spavanju
sasvim kao što treba, do grla zabrađena novom šamijom i sa zakopčanom košuljom. A ta zakopčana joj
, zabrađena, istina, dosta novom ali prostom šamijom , u belim debelim čarapama i opasana seljačkim
se još zabrađivala žutom, prostom i jakom šamijom , jednako opasivala futom, o kojoj je visilo
teško, i onda da je počne žaliti. Brzo zabaci šamiju i siđe. Glasno, kao u inat nekome, ču se kako ona
i podvaljci bili su obojeni raznim bojama od šamija i šalova, te su zbog toga još čudnije izgledale.
zanesenom kosom u stranu i uvijenom u svilenu šamiju , blešti joj i pokazuje svu jedrinu ramena joj.
silnog udarca uvek u ruci njegovoj ostane njena šamija i pramenovi kose. Ali ona iz inata ni da jaukne.
, po njenoj izgužvanoj anteriji, po njenoj šamiji , već ulubljenoj, sasvim prilepljenoj oko