slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "ševiću".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
je časove jezika (kondicije) slabim učenicima, služio po bogatim kućama i borio se za goli opstanak. Gotovo na ivici života, pisao je Ministarstvu prosvete Milanu Ševiću i Ljubomiru Nediću kako teško živi, moleći ih, da mu pomognu. Znao je da je neizvesno, pa se snalazio kako je umeo, strasno zaljubljen u filozofiju, studije, pisanje i
ostao nepokolebljiv u odluci da ode u Rusiju, tražeći od njega "otpust" iz austrijske vojske. Na kraju ga je i dobio Ševiću , koji je kao predvodnik planirane seobe, od ruske carice Jelisavete Petrovne dobio generalski čin, s pravom da dodeljuje činove onim oficirima koji će mu se
prispeo je Piščević u Rusiju 22. decembra 1753. godine. Ševiću . Piščević je tu postavljen u Ševićev puk s kapetanskim činom, predstavljen je carici Jelisaveti i proveo četiri meseca odlazeći na prijeme, balove, maskarade i
, odluče da dogovorno predadu molbe da hoće da se presele u Rusiju, i kako od svoje namere nisu hteli da odustanu, dobili su uskoro od dvora pasoše i obojici, i Horvatu i Ševiću , preko ruskog poslanika u Beču javljeno je da se, po naredbi ruske carice Jelisavete Petrovne, postavljaju za generale.
, namjere i dileme pri opredjeljenju za jedan tako krupan i značajan poduhvat. Odajući dužno poštovanje onima koji su se prije njega bavili ovim poslom (Milanu Ševiću , Milanu Bogdanoviću, Marku Ristiću, Simi Cuciću, Slobodanu Ž. Markoviću, Dragutinu Ognjanoviću i Dragoljubu Jekniću), Petrović konstatuje da je i njegov rad
i zamoliti ga da ti da otpust, a ja ću te o svemu odmah izvestiti:. " Ševiću , ispričao da imam nameru da pođem s njim, u Rusiju. Njemu je ta vest bila vrlo mila i on je odmah otišao u Temišvar mome generalu, koji ga je primio. vrlo ljubazno. U
na rastanku i njegovih lepih želja za moju budućnost. Posle toga sam se poklonio i otišao. Ševiću , da mu se javim, da mu pokažem otpust i zamolim ga da mi odredi rok u kome treba da dođem i zapitam kad će biti polazak.
oficiri pa su me i oni napali i počeli odgovarati od toga. Ja sam im odgovorio: "To je stvar svršena, ja odluku o otpustu ne mogu da vratim, jer sam je već predao generalu Ševiću , a kod sebe imam samo overen prepis. "
sam im odgovorio: "To je stvar svršena, ja odluku o otpustu ne mogu da vratim, jer sam je već predao generalu Ševiću, a kod sebe imam samo overen prepis. " Ševiću dao otpust, rekao sam namerno i za svaki slučaj. Docnije će se videti da je tako trebalo; to mi je mnogo pomoglo da postignem svoj cilj.
pitanja ja sam odgovarao kako sam znao i umeo, a o originalnom otpustu sam govorio jedno te isto - da nije kod mene, nego da sam ga dao svome komandantu, ruskome generalu Ševiću , s kojim sam nameravao da putujem u Rusiju.
koju ste mi vi dali ja nemam. Nju je od mene uzeo Šević (ja već Ševića nisam smeo da nazovem generalom), nego imam samo overen prepis. " Ševiću . General je govorio: "Šta misliš s time što je odluka ostala kod Ševića? Da ne misliš još uvek o Moskvi? Ti bi, dakle, još uvek hteo da odeš odavde? "
činom, koji sam imao i u ćesarskoj službi. Tražio sam samo da po rangu budem stariji od kapetana koji su taj čin tek sad dobili. Ševiću . On je primio bez ikakve primedbe, i, onako kako sam mu je dao, predao je na raportu Vojnoj kolegiji.
se onda udaljio - ali u dvoru smo se od to doba češće viđali dok sam ja bio u Moskvi. Ševiću . Mene su pozvali u Vojnu kolegiju na zakletvu; tako sam postao viši kapetan pod Ševićevom komandom.
je dugo trajalo i više puta je u Senatu i Vojnoj kolegiji o tome bilo savetovanja. Naposletku je odlučeno - neka se samo prekine sav taj nered - da se svima učini po volji. Ševiću su dali zasebnu zemlju u Bahmutskoj provinciji, u pustom kraju oko reka Donca i Lugana, a Preradoviću tako isto oko Donca i susednih rečica, iznad Ševića, bliže
budu, nego da svaki ima svoju zasebnu naseobinu, a ceo taj kraj da se nazove Slavenoserbija - ali im posebne privilegigje nisu date. Ševiću i Preradoviću, pošlje u Kijev svoje oficire pod lažnim izgovorom da kupuju za puk čohu i ostalo što treba za uniforme, a u stvari da podgovaraju Ševićeve i