slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "štekću".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
desetina hiljada sinapsi, akson dug i prohodan . štekću pod nadražajima aktivatora i inhibitora .
igraju sa molotovljevim koktelima . štekću . ništa molotov. ako se ja pitam, he s just not that into you je nepodnošljivo slab i klišetiziran film. a svi (? ) znamo koliki sam sucker za romcom. taj, kako tvrdi dimitrije, vitalni žanr je ispuhani balon već desetak godina, koliko nije proizveden veliki film. ovo govorim napamet. ne znam koji je poslednji veliki romcom. oni stvarno ozbiljni napravljeni su između 1989. i 1994, uz tek povremene bljeskove do pred kraj prošlog veka. ispravite me = uputite me .
- polje Il šumu da kosiš, Da valove morem valjaš, Il krovove nosiš: I lim, ko i slamu, isto, Kad poželiš, digneš, I na putu zavejavaš Ljude kad ih stigneš. Ponesi mi s duše tugu I rasprši poljem, Da ne plačem više, jadan, Zbog sudbine svoje. Ako ovo ne učiniš ., Baci me u more, Nek potonu u dubini Sa mnom i nevolje. " štekću , brekću, Tako naduveni Ko ćurani, i na vrata Ispod oka pogledaju. Ona se i razmakoše - Ko iz jazbine mečeće Da je medved izašao. Sa mukom se kreće, Natekao, pomodreo, Mamuran od gozbe kasne Klete. Al kad riknu Na trbuhe prve klase - Svi u zemlju popadaše Pa kad iskolači oči - Svi se isprepali Preostali: on još ljuće Na mlađe navali - Propadoše; on na druge - I oni propali On na sluge - i posluga Isto se strovali; Na vojnike Moskovnjake - Oni uzdrhtali, Pa
. štekću , bacaju se iseckane novine Bije se bitka za vrh, prosek gledalaca 5 - 6000 a na derbijima 10 do 12000. Tu se mogu sresti baće sa sela u crnim nedeljnim odelima sa šeširom ( bela zakopčana košulja ) isto kao i radnici sa plavim kapama koji dovode decu, nose cegere sa hlebom i slaninom. Čak se mogao videti i BALON sa rakijom ili vinom Željeznica organizuje besplatne navijačke vozove po Vojvodini i istočnoj Hrvatskoj .
šta se sve dešava. I radio je to svima, ne samo meni. Trenutak ... Osluškuje, zureći u plafon. Ne; okej je. Neko dete ili ona meškolji se po krevetu, ništa drugo. Zuri u plafon još nekoliko sekundi, onda u pod, uokolo po kuhinji. Počinje da govori dok gleda, pretražuje. Ovo mi se dopada kod ranog ustajanja, pre svih ostalih. Kafa i knjiga, da, ali volim da čujem kako se kuća budi, znate na šta mislim? Zvuk vodokotlića, oni kako štekću jedni na druge, njihova stopala po stepenicama. Volim to. Ili sam bar voleo. I ponovo ću. Pitanje je vremena, mislim. Samo je pitanje vremena. Pije. Hladno. Jebiga. Mada, bolje išta nego ništa. Treba mi kofein, ne toplota. Ne, ne sećam se ni reči latinskog. Ni reči. Ne krivim Brata, podsećam vas. Ne. Uopšte ne. Ne sećam se ni francuskog, jedva jedne reči matematika, istorija. Samo parčići. 1916. 1798. Crna 47. Irski? Ah ,
idu na slave al ne slave, ne prave svadbu jer nije moderno al vole da idu, ne organizuju druženje al uvek svrate kad se okreće ražanj .... štekću , laju još i da se približavaju meni pa srce da iskoči.Nije mi bilo jasno kako će se ti kerovi vratiti odakle su pošli, nisam to nikad video, ja sam čovek iz ravnice. Kad sam video odakle su krenuli, kud su prošli i gde su stigli, kako kerovi tako i pogoniči, ne mogu da izrazim svoje divljenje upornosti, izdržljivosti i optimizmu tih ljudi sa svojim psima.Zaista skidam kapu svim goničlijama i ne čudi me što njih nema više na forumu oni sada spavaju .
Duni u tu jebenu pištaljku, naredniče sikće besan i bezimen glas, i čujem kako se taj uzvik ponavlja duž stroja. Hajde, naredniče, uradi to već jednom, jebote, viču, kao da jedva čekaju da ubiju ili budu ubijeni, i odjednom mi pada na pamet da se neki od njih najviše plaše da ne ispadnu kukavice, da se ne nađu izvan tog kola brutalnosti i okrutnosti, starog koliko i svet. Hoćeš li već jednom dati jebeni znak? Niko se, međutim, ne pomera dok na površini počinju da štekću mitraljezi, i znam da je prostor iznad žice gusto zaliven smrću. Slušamo krike besa i agonije. Saputnik ne izdaje naređenje, i niko se ne pomera iz kakve-takve sigurnosti rova. Mestre peva otegnutu notu, koja lebdi poput signalne rakete na nebu, dok oko nas besni strahotna bitka. Jednako sam izbezumljen kao ostali: kakve, do đavola, sve ovo ima veze sa mnom? Imam utisak da se nalazim u nekoj vrsti virtuelnog pozorišta, eksperimenta sa stvarnošću, ili da budan sanjam