restoranu Šest topola pogled se pruža na Savu, koja na ovom mestu mnogo sliči na splitsku Matejušku. Čekamo Ivicu Šurjaka , Vilsona Džonija, Dragana Holcera, Miloša Bursaća, Nikicu Cukrova, Blaža Sliškovića, Dušana Pešića, velike igrače
u Apatinu od 17 časova. Dolazak u Apatin najavile su sve nekadašnje zvezde splitskog Hajduka: Ivan Gudelj, Ivica Šurjak , Dragan Holcer, Vilson Džoni, Branko Miljuš, Zlatko Vujović, Dražen Mužinić i najverovatnije Jurica Jerković. Ulaz
za tuđine na svome. Šurjak / bablje-žablja dilema biti Srbin ili biti Crnogorac danas kao da postaje legitiman izbor između dve kulturalističke
. Neopisivo zadovoljstvo priredili su mi moji fudbalski prijatelji, nekadašnji veliki igrači Miloš Drizić i Ivica Šurjak , kao i Sergej Trifunović, najveći Partizanovac među glumcima i jedan od najvećih glumaca među partizanovcima. Reč je
i ja smo iz Crne Gore došli u Split na premijeru. Posle predstave u veličanstvenom ambijentu Salone u Solinu, Ivica Šurjak je čitav ansambl pozvao na piće u svom kafiću Vidilica na Marjanu.
, i meč koji direktno odlučuje o prvaku. Za Partizan su igrali Bjeković, Vukotić, Golac, Ðurović,... Za Hajduk, Šurjak , Buljan, Boriša Ðorđević, Žungul... Stadion prepun, ori se pesma, Hajduk je poveo 1:0, ubrzo i 2:0, pesma i dalje traje
, živa je enciklopedija, pa pored priče o tome kako je Aljoša Asanović pre rata bio na korak od Partizana, događaji Ivice Šurjaka i ostalih majstora sa mora skraćuju vreme.
zatim Buljan, Hadžiabdić, Oblak, Bogićević, Petković, Bajević, Aćimović, kapiten Džajić, ali i Mužinić, Popivoda, Šurjak , Jerković, Vladić, Pižon Petrović... Očekivao se velik uspeh te sjajne selekcije. Najmanje, polufinale
. Tada su reprezentaciju Jugoslavije činili: Marić - Buljan, Hadžiabdić, Katalinski, Bogićević, Petković, Oblak, Šurjak , Aćimović, Džajić, Bajević.
OFK se borio da pomogne Partizanu, a Olimpija Hajduku. Ipak, očekivalo se da Hajdukova zlatna generacija predvođena Šurjakom , Žungulom, Jerkovićem, Mužinićem bez većih problema pobedi u Beogradu i osvoji treću uzastopnu titulu.
sa mnom. Na samom stadionu i prijamu kod čelnih ljudi kluba, susreo sam se sa svojim nekadašnjim suigračima Šurjakom , Mužinićem, Boljatom, Džonijem, Katalinićem i drugima, pa smo malo i evocirali uspomene na stara vremena kada smo
mada je ta reprezentacija sa Draganom Pantelićem, Velimirom Zajecom, Ivanom Gudeljom, Nenadom Stojkovićem, Ivicom Šurjakom , Safetom Sušićem, Vladimirom Petrovićem... bila izuzetno jaka. Ja sam tih dana, pa i u vreme te utakmice, verujući da
šampionatima (18. juna 1974. u Gelzenkirhenu, 9:0 protiv Zaira, tri gola Dušana Bajevića i po jedan Dragana Džajića, Šurjaka , Katalinskog, Vladislava Bogićevića, Braneta Oblaka i Ilije Petkovića) nastala prava euforija, pa je čak i
ključ je morao biti ispoštovan, pa su igrali i nekakvi Hrstić, Jerolimov, kao i najveća fudbalski neznalica, Ivica Šurjak , koji se godinama šlepovao u reprezentaciji. Na tom turniru, što se tiče naše reprezentacije, glavnu reč su vodili
ostavio samo jednog. U Bukureštu je navala igrala u sastavu Slaviša Žungul, "Staja" Nikolić, Filipović, Ivica Šurjak i Sušić, da bi u Beogradu igrali Danilo Popivoda, Brane Oblak, Miodrag Kustudić, Sead Sušić i Safet Sušić.