slični izrazi i sinonimi u savremenom srpskom, hrvatskom i slovenskom
Sličnost reči ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se reč ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "žalostivost".
Primeri iz opštega korpusa
Korpus srWac
srWaC je korpus srpskog jezika (Clarin.si)
, okamenjenost i tvrđa srca, tako se i iz uzdržljivog i skromnog načina života rađa skrušenost srca i umilna žalostivost , koja odgoni svaku gorčinu i daruje slatko radovanje i spokojstvo. S pravom je rečeno da se bez te skrušenosti srca
, množe se i usavršavaju se sve ostale svete vrline: smirenost, krotost, blagost, dobrota, ljubav, milostivost, žalostivost , hristoljublje, čovekoljublje, zdravoumlje, smirenoumlje, razboritost, hrabrost, neustrašivost, pokajanje
. Bori se za život večni, na koji si i pozvan. Čime? Verom, ljubavlju, pravdom, pobožnošću, trpljenjem, krotošću, žalostivošću , milostivošću (sr. 1. Tim. 6,10 - 12). - To je put bogočovečanski nasuprot putu čovečanskom. Krajnje je vreme da se
, i on uskoro prevaziđe u učenju svu drugu decu. Još kao dete Lazar se odlikovaše bezazlenošću, krotošću, smirenošću, žalostivošću i ljubavlju prema sirotinji. Svrh svega on imađaše veliku predanost i revnost za crkvena bogosluženja i molitve.
. Pored spomenutih, da ti nabrojim i druge svetlosti Božje: dobrota Njegova jeste svetlost, milost - svetlost, žalostivost - svetlost, celiv Njegov - svetlost, blagost Njegova - svetlost, žezal Njegov i uteha - svetlost. Mnogo šta od ovoga
izatkana od najfinijih evanđelskih osećanja. Njegova krotost je neizmerna, njegova blagost beskrajna, njegova žalostivost dirljiva, njegovo čovekoljublje svemilostivo. On ide po svetu nežno i tiho kao da je izgrađen od materije od koje i san.
i smernost. U odnosu prema Bogu: čovek je vera, molitva i smernost; u odnosu prema čoveku: Bog je ljubav, milost i žalostivost . Čovek može biti tvorac vere, ali nikada ljubavi; Bog je jedini tvorac ljubavi. Vera je podvig, ljubav je dar. Kroz veru
kroz koju on prima sav svet. Saučešće je najglavniji i, može biti, jedini zakon celoga čovečanstva. To saučešće, ta žalostivost je dragocenost naša, piše Dostojevski u svome Dnevniku, i strašno je iskoreniti je iz društva. Kada društvo prestane
tako govorio čovek. On se moli; nikada se u nas nije tako rečito molio čovek. On ima dar reči, jer ima dar sveosećanja, dar žalostivosti , dar sveljubavi, dar molitve. Do njega, mi smo bili očajni: utrnula je hristočežnjivost naše duše sasušila se i zamrla
nam, gospodine i gospodaru naš, sve čime u bezumlju sagrešismo tebi Oprosti nam što te osuđivasmo i korismo zbog tvoje žalostivosti i milostinje ništima i ubogima. Tek sada uvidesmo da je "blažen čovek koji saoseća ništem i ubogom" (Psal. 40, 2). Jer
te milostinje od ruke postoje i druge vrste milostinje. Molitva za ljude jeste milostinja unutrašnja, a tako isto i žalostivost prema ljudskom bolu i radost u radosti tuđoj. To je milostilja što ide od srca i stvara čistotu u srcu, i u duši, i u umu.
), ona kao carica još se više obogati vrlinama: Krotost njena beše neiskazana, smirenost neizmerna, blagost čudesna, žalostivost i milostivost bezgranična; ona beše zaštitnica udova i siročadi, hraniteljka ubogih i nevoljnih, dobrotvorka
, post, svunoćno bdenje, trpeljivost u iskušenjima, zahvaljivanje u svima napastima; na njegovu milostinju, žalostivost , dugotrpeljivost, blagost, dobrotu i iskrenost; na njegovu nepokolebljivu hrabrost, uporno stajanje za pravdu i
našim ne sagradi dom vrlina. Žalostivost i potištenost postiskuju vedrinu i dobrovoljnost, onaj koji posti pao bi tako u raspoloženje ugnjetenosti i