neki novi. Radujem se ja tome, nije da mi je žao ali nekako me uhvati nostalgija i pomalo strah. Sve će se promjeniti. Živjeću u drugoj kući, imati drugi namještaj, druge navike, drugi raspored obaveza. Jutros sam razgledala svoju sobu,

zaradio. Živjeću ko čovjek. - odluči on i hitrim korakom zaputi se u šumu. Hodao je on tako čitav dan i noć. Šuma oko njega bila je gusta. Bila

jedan poljubac dugi, a onda neka sve nestane sa tvojim odlaskom. Ti ćeš biti s njom, a meni će ruke ugrijati drugi i živjeću bez tebe, prekrivši lice onom starom maskom. A ja sam sama kriva za ovu tugu, jer sam pomislila da si se konačno zauvijek