junaka, pa bi se moglo zaključiti da su po vama Žutilov i ostali naši savremenici.
savremenici. Žutilov , Lepršić, Smrdić, Zelenićka su se pre sto i
, Sterijini rodoljupci, Šerbulić, Smrdić i Žutilov , kazali su da je srpski narod lud narod. Naravno
Gavrilovića, iskrenog rodoljuba, Šerbulića, Žutilova , Lepršića, Smrdića, rodoljupce koji koriste
Tvrdica, Ružičić u Pokondirenoj tikvi ili Žutilov u Rodoljupcima. Ovom se problematikom bavio i
da našu pažnju pre svih zaslužuje rodoljubac Žutilov , nekadašnji notaroš; i njegova porodica:
. Žutilov uzvikuje Iljen a sabadšag, a svi prisutni
sasvim je prirodno da uzvikuju to što uzvikuju. Žutilov u svih pet činova progovara samo dve suvisle
nesumnjivo hoće da nam stavi do znanja da Žutilov njime ne vlada baš besprekorno, ali svoju
mađarskih reči još više uverava u to da je Žutilov , već prema tome kako stvari stoje, lažni
pita: Ko ti je to dao?, i kada Eden ne odgovara, Žutilov s ponosom objašnjava: Ne govori srpski. Čini se
da se zaboravi. Braneći Gavrilovića, koga je Žutilov napao da je reakcionar, on govori: Ne treba
karakterizacijom svojih ličnosti. Kad Žutilov govori mađarski, Sterijin prezir nije upućen
i nemađarone, nego na podlace i poštene. Žutilov nije loš zato što zna mađarski, nego zato što je
začuditi kad svoje Smrdiće, Šerbuliće, Žutilove itd. u svoj istovetnosti nađu. Ništa mi, dakle,