nekim drugim odnosima. Mislim da sam svoju najbolju ulogu napravio u Krležinim Glembajevima. Bio sam Leone Glembay 2001., kada je u splitskom HNK gostovao ruski režiser Aleksandar Anurov. Ponovno će s raditi nama i želi da igram u Čehovljevu Ivanovu. Kada je birao glumce za Glembajeve, Anurov je bez puno riječi mene odabrao za ulogu Leonea. Neki su mu govorili da je to loš izbor, jer su me zapamtili kao Lešandra u Tijardovićevu Splitskom akvarelu. A kad su me odabrali za Lešandra

snažnija od umjetničkih dosega predstave. Tomu je ponajprije pridonijela Markovićeva sklonost egzaltiranoj glumi, naslućena već u prošlosezonskoj Filumeni Marturano. No, dok je takav glumački izraz tamo još i mogao biti opravdan , Čehovljevu je senzibilitetu on posve suprotstavljen. Iako je u dramskim licima Galeba prisutan uvriježeni mit o slavenskoj duši kao o buktinji u kojoj tuga i melankolija egzistiraju tik do žestokih izljeva strasti za životom, Marković tu buktinju

se da je uloga Irine Nikolajevne Arkadine najbolji način za obilježavanje tog jubileja, a razlog više bio je i taj što se ove godine obilježava 145. godišnjica rođenja A. P. Čehova. Za razliku od cijelog svijeta koji je prošle godine slavio Čehovljevu smrt, riječko Kazalište slavi njegovo rođenje, istaknula je Mani Gotovac. PREMIJERA "GALEBA" 8. TRAVNJA Još nas samo četrnaest dana dijeli od premijere komedije » Galeb ", a iste večeri, 8. travnja, diva hrvatskog glumišta proslavit će

( pedeset saksofonista ), klauni i akrobati čine taj ansambl za velike spektakle, a nakon vatrena početka Festival Čehov ulazi u kazališnu fazu, u kojoj ove godine istražuje odnos drame i glazbe. Unatoč imenu, Festival nije temeljen na Čehovljevu djelu, nego bi ime najvećega ruskog dramatičara trebalo jamčiti vrsnost produkcija. Glavni su gosti ove godine Brazilci, koji s pet produkcija pokazuju svu raznolikost scenskoga života u toj sve zanimljivijoj kazališnoj sredini .

kada čujem sve ove stvari o meni. Neću biti opširan, jer čovjek koji govori o aforizmima ograničen je vremenom. Kada čitate ovu knjigu uvidite koliko puno toga ljudski um može reći na malo prostora. Oboje smo bili zaljubljenici u jednu Čehovljevu uzrečicu koja glasi Piši da riječima bude tijesno, a mislima prostrano ". Upravo ovo je Maroji bila vodilja pojasnio je Ćimić .

me vrste lirike obogaćuju i kao čitatelja i kao pisca, ne volim samo one koji od poezije stvaraju karijere i koji se koriste svojim položajima kako bi sudili drugima, najčešće iz prizemnih, osobnih interesa Čehovljevu Višnjiku prije dvije godine redatelj Ivica Kunčević ponovno se zaputio u Zetski dom, crnogorsko kazalište na Cetinju. Ovaj put odluka je pala na djelo dubrovačkoga klasika Ivu Vojnovića Maškarate ispod kuplja, pisca koji je od

publikom ZKMa. Galeb, u adaptaciji Tomija Janežiča, trajao je šest i pol sati. Predstava je između svakog čina imala pauzu u kojoj su se gledateljima nudili medenjaci i čaj. Foto: zekaem.hr Predstava na vrlo zanimljiv način prepričava Čehovljevu priču o Galebu. Naime, izvedbu čine četiri različite predstave povezane dramom Galeb. Konkretan Čehovljev tekst ovdje je samo podloga kako bi redatelj ispričao svoju priču. Tako se dobiva dojam paralelna djelovanja dviju usko

po strunama zamrle ljepote u njima. Nažalost, redateljica je odnekud zaključila da je veći dio predstave treba, valjda poradi moderna erotičnog efekta, pokazivati obnaženih nogu sve do prepona. I tako smo dobili dvije Jelene. Prvu, onu Čehovljevu , od tjemena do pojasa. I onu drugu, suvišnu, od pojasa do stopala. Izborom naočitog Ante Čede Martinića za ulogu Serebrjakova, Jelenina muža, kraćenjem njegovih zanovijetanja ( dramaturginja Lada Kaštelan ), a najposlije i

na čelu HNK. Drugi razlog je raščišćavanje situacije oko rada na Čehovljevoj trilogiji što se radi u koprodukciji kazališta Gavella i crnogorskog kazališta. Dok sam bio u Njemačkoj, čitao sam stravične stvari o suradnji s Crnogorcima na Čehovljevu Galebu i došao sam u Zagreb da pitam o čemu je riječ. Ne znam jesu li ljudi poludjeli, i hoćemo li nastaviti rad na koprodukciji, ona se ne mora raditi. No ako se donese odluka da se neće nastaviti raditi s crnogorskim kazalištem, onda se

do jaja prožet "francuskim kartezijanskim duhom" 1. Ako vam se netko predstavi kao prevoditelj, imajte milosti i ne spominjite mu prevoditeljske omaške koje ste primijetili dok ste gledali televiziju 2. Primjer g. Viteza potkrepljuje Čehovljevu izjavu da gotovo svaka budala može postati piscem, jer nema takve gluposti koju netko ne bi čitao ( s tim da moram priznati da književni tekstovi g. Viteza nisu tako otužni kao njegovi pokušaji da redigira prijevod ) 3. Krajnje je vrijeme da

i određenu težinu kod onih koji me ne smatraju dobrom jer se nisam dovoljno dokazala u klasičnim ulogama - Svakako. Iako se na sceni najviše volim igrati i plesati, došla sam u životno razdoblje kad me jako raduje što ove sezone igram po Čehovljevu tekstu - Imate crnog labradora kojemu nikad nije hladno - Imam. Ženka je i zove se Tana. Nije ni meni hladno. Znam na što ciljate. Stalno nosim kratke suknje. Ne zato što se volim pokazivati nego mi je u njima udobno. Ili podsvjesno želim biti

sedmu godinu bavi promicanjem kulture življenja - rada, odricanja i strpljenja kao puta do uspjeha Na izvorištu djelovanja naše Udruge je autor večerašnje izložbe - Mato Tijardović Čehovljevu Ujaku Vanji, Leone u Krležinim Gospodi Glembajevima, Malvolio u Na tri kralja W. Shakespeare, Prozorov u Tri sestre A. P. Čehova, Kneza Miškina u dramatizaciji Idiot F. M. Dostojevskog i druge Kratko je vrijeme ( 1991 / 92 ) bio u angažmanu

genija u adolescentskoj dobi. Najčešće nekonvencionalan redateljski izbor, Taylor se s lakoćom snalazi u malim, niskobudžetnim nezavisnim filmovima, ali i velikim holivudskim projektima, baš kao i u kazalištu ( debi ostvario u Čehovljevu Galebu 1997 ), odnosno glazbi. Od 1994. dio je benda u kojem se iskazuje kao pisac tekstova i skladatelj, a posebna mu je težnja snimanje dokumentaraca u kojima bi istražio australske mitove i nasljeđe. Tako taj naizgled zbunjen, nujan ,

da su istodobno kraj noćnog ormarića dvije ili tri knjige. Također, kada se zaljube u neki ženski lik, požele ga igrati i uživo, u predstavi ili filmu, a ta im se želja katkad i ostvari. Tako je Barbara Nola na filmskom platnu utjelovila Čehovljevu Mašu, jedan od svojih najdražih ženskih likova, a Ecija je po svojoj želji, nakon što je pročitala knjigu, dobila ulogu u filmu Što je muškarac bez brkova. Mogu li se knjige othrvati današnjoj najezdi novih medija i preživjeti, što se