neke danas jako poznate splitske lokacije... - priča nam Željko Rogošić koji je kroz čitav dokumentarac protkao Smojinu čvrstu povezanost s rodnim Splitom, Dalmacijom, Hajdukom, kao trajnim inspiracijama, i Slobodnom Dalmacijom, kao

i posjetiti javne kuće, no samo rijetki znaju da se panično bojao rata. Film otkriva kako je uz majku Maru, veliku ulogu u Smojinu odrastanju, odigrala Tona Bajadera, mamina prijateljica, a doznat ćemo kako se Smoje od javnosti i gungule skrivao u

na nedavnoj konferenciji za novinare u splitskome HNK, na kojoj je predstavljen autorski tim koji bi legendarnu Smojinu tv seriju trebao postaviti na kazališnu pozornicu, nije negodovao na odabir redatelja, nego je ovih dana iznenada

djelo su pravnika i čuvenog gradonačalnika Vicka Mihaljevića, koji je danas poznatiji po uzoru za lik poteštata u Smojinu Velom mistu. Taj omiljeni ljubitelj puka i prijatelj najbjednijih, dapače zagovornik berekina i ridikula, nije

, sklone jakim gestama, te naglim promjenama, uvijek burno iskazanog raspoloženja. Bilo je u njezinoj igri, baš kao i u Smojinu tekstu, i topline i duhovitosti, i strasti i sjete, a unutar istih čuvstvenih koordinata postavio je i Joško Ševo svoga

legendarni Smoje. Smojinu čast jučer, na Valentinovo i njegov rođendan, u Oštariji Viđakovi na Bačvicama lipo i marendalo.

pojasnija je Bonaći u nastavku, uz Dioklecijana jedini sagradija kuću pored mora.. Smojinu nevidljivu sjenu, bija zvizda zbivanja, pa je teškom mukom uspija uopće marendat nakon šta je zapiva dvi pisme. Dok je

došli su i Vinko Prizmić iz Gorske službe spašavanja, slikar Hrvoje Marko Peruzović koji je u olovci nacrta i genijalnu Smojinu karikaturu, doajen fotografije Jadran Babić, Duplančić Cunko iz Izgubljene generacije, veliki spli ' ski plejboj i

patriotskoj fibri nisu ga htjeli voziti, a s mnogih kantuna triskalo se staroga meštra beštimjama i kletvama. Smojinu sprovodu skupila šačica najodanijih prijatelja, premalo svita i za omanji kombi, a kamoli autobus, činilo se da su

nosu kao njegovi oponenti, bez mogućnosti da odgovore. Vrhunac apsurda je pojava Aleksandra Tijanića, koji je stao u Smojinu obranu i pohvalu, a koji je početkom devedesetih bio ministrom informiranja u Miloševićevoj vladi i koji je iz te

mogućih komentara svojih članaka čak i u projugoslavenskoj novini kao što je to Slobodanka. Smojinu namjeru. On je bio idol 20 miljuni ljudi koji su živili u istoj zajednici. Smoje je mrzija rat a voli je maleg čovika. Zar

serije, priređena izložba fotografija, dobio je svoju uličicu, spomen-ormar u Dugopolju, čak i tradicionalnu Smojinu marendu, ustanovljena je Nagrada Slobodne Dalmacije s njegovim imenom, a jednog dana vidjet ćemo, valjda, i taj

« crveni kmeri »koji vole Tita, partiju i komunizam, slave Smoju i mrze vlaje, Hrvate, Hercegovce, Zagreb Smojinu liku i djelu nitko od histeričnih pljuvača po meni, ne želi ni govoriti, jer bi morali govorili o žderanju, lokanju,

bravo damiru pilicu za clanak-kao i obicno... sto se mosora tice-ne bi ga trebalo maknit NIKAD; jos bi trebalo dodati smojinu sliku-vi sta vam to smeta ionako niste za citat novine-drzite se natpisa na bocama pive..