može se i treba mijenjati, kao što je sada slučaj sa zakonom o ćirilici koja bi kao nova pljuska poniženja udarila četničkom čizmom u lice naš simbol stradanja - grad Vukovar.

to logici istaknuta javna osoba, koja je »za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primila odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića«, (v. i »Vjesnik«, 24. studenoga 1999, str. 7), može bez ikakvih političkih, moralnih,

koje su imali u Habsburškoj monarhiji kao Hrvatski sabor. Iako tijekom 1941. godine nije bilo razlika između četničkih i partizanskih akcija, to se i dalje slavi kao ustanak naroda Hrvatske u kome su Boričevljani bili pobijeni i raseljeni

. Nakon što je pokrenut antifašistički ustanak u okolici Siska, u Srbu se dogodila srpska pobuna, a svemu se pridružio i četnički teror u Hrvatskoj i Bosni. Razlike između partizana i četnika u početku nisu bile posvuda jasno vidljive, a do

autori poput Đoke Jovanića i Gojka Polovine pisali o tome kako je ustanak u Srbu imao slabosti i da su u njemu bili jaki četnički elementi. Usporedbe radi, u Sisačkom odredu mjesec dana ranije nije bilo četnika ni pročetničkih elemenata koje u

, zapise i dala je cjelovitu sliku ne samo Boričevca, nego i svega onoga što simbolizira Srb kao simbol protuhrvatske i četničke politike kroz cijelo ovo vrijeme koji je nažalost to i danas.

kroz cijelo ovo vrijeme koji je nažalost to i danas. četničkoj politici u prošlosti i danas i izdajničkoj politici hrvatskih elita koje i danas ne samo prihvaćaju, nego i nameću

politici hrvatskih elita koje i danas ne samo prihvaćaju, nego i nameću povijesne neistine i krivotvorine kojima četnički zločinački ustanak pretvaraju u antifašistički ustanak, a zločince u antifašiste i heroje. Prije dvije godine, na

, na današnji dan, u Srbu se dogodila nova nacionalna izdaja i novi zločin nad Boričevljanima i svim drugim žrtvama četničkog ustanka, jer su odane najveće počasti zločincima i krivcima za tragediju Boričevca i hrvatskog naroda u tom dijelu

počasti i rukom hrvatskog predsjednika Josipovića, hrvatski državni vrh ponizio je Boričevljanine i sve žrtve četničkog ustanka koji je bio u simbiozi kokarde i crvene zvijezde petokrake kao što se u toj simbiozi sve do današnjeg dana

četničke vlasti, Boričevljani su s pravom očekivali da će im hrvatska država vratiti dostojanstvo, da će utvrditi istinu,

i pokrenula istragu protiv krivaca, podigla je spomenik zločincima i pokušava natjerati hrvatski narod da slavi četničku zločinačku politiku kao nešto vrijedno.

ima povijesno značenje jer svjedoči neopovrgljivu istinu. Ona razobličava krivotvorine i laži i raskrinkava ne samo četničku politiku, nego i izdajničku hrvatsku politiku koja prihvaća rehabilitaciju četništva i simbiozu crvene zvijezde

i njegovu tragediju u borbi za istinu i pravdu, izdajnička hrvatska politika ide dalje jer se i dalje u Srbu slavi četnički ustanak te se krivotvorinama pokušava pretvoriti u antifašistički ustanak.

koja i dalje prijeti hrvatskom narodu. Zato je dobro što je u ovoj knjizi svestrano analizirana uloga Srba kao simbola četničke i antihrvatske politike.