zivajuć protežem; sada se otkrivam, jer s ' od muke znojim, sad se opet pokrivam, sada ure brojim; sada zapopivam, sad žmirim i šutim, sada san zazivam, sad se na san ljutim. Zazivam: "Snu, gdi si? Jeda drag i mio svu dragu noć nisi meni vazda bio? Ah

, ne zastaj jer prepuštena sudbini gotovo vapim. Ovo je nestajanje, ovo je trenutak kada se dah na ogledalu traži. Ja žmirim , ne želim vidjeti Silu koja na kraju sve uzima, oduzima, ne pita, ne moli. Hajde, sve što trebah već odavno ukradeno je iz

je zubima za zrak.. uh, a zna da se bojim visine i tu me dovuče i još mi priča kak se on tuda vozio biciklom... užas... žmirim i idem, koljena klecaju i kad sam se uspijela spustiti dolje pobjedosno se zaklinjem okrečući se prema planini: jednom

i disciplina. Pazimo da albume ne listamo prebrzo i da redovito postavljamo potpitanja. žmirim . Čitao sam Imati ili biti i pjesme Kinksa People Take Pictures Of Each Others i Picture Book znam napamet. Vjerujem, kao

i još posebniji sine proteklih dana dođem i "čitam i uživam, uživam i čitam, čitam i uživam, uživam i čitam... malo žmirim i radosno uživam u brašnu koje leti po sobi iz sinovih ruku dok hoda i posipa ljude oko sebe koji vas vole a među njima uživa

), jedan natreen iz već dobro znanih razloga, a nisam dijabetičar. Naslonim se tako i čekam da voda proključa. Više žmirim nego što gledam. Uzimam električno kuhalo, prelazim iznad visoke čaše na stalku, sinoć smo pili sivi pinot, i tako

roditi i kako bih sada najradije spavala. Vraćam se opet natrag cijela u vodu na bok, naslanjam glavu na spužvu na rubu, žmirim i provodim tako neko vrijeme u tim mislima. Osjećam kako vrijeme prolazi, kako su se trudovi prorijedili i da se ne

nožne prste u usta. I opet sva je povijest u tim očima. Pa sad sjedaš pored mene, ja stojim. Sad gledaš kroz mene, ja žmirim . I možda ga napokon uzimaš ustima dok još je mlohav. Jer tako želim to (Želiš ti?) Rasti pod jezikom, preletjeti riječi,

možda izgovorena želja za pomirenjem.. i nastavljanjem žmirim .. i dalje se nadam da sam u svom La-la landu i da je sve u redu.. i da je sve ok jer ustvari ni ne mogu ništa za sada

za mlade u Karlovcu, na svečanosti će biti i književnici Sanja Pilić i Tito Bilopavlović. Svečanost počinje u 16 i 30. žmirim na pramcu broda, tvoja ruka lijeno po leđima mi hoda, jagodice tople osluškuju vješto trebaju li se prebacit na neko

pjesama iznenadi me Čekajući Montenegro express i ja se razvalim, onako sâm u planini. Gubim osjećaj za vrijeme dok žmirim uronjen u neki savršen film. Stihovi pjesme podjednako me uspješno prenose u stvarnost opjevanu stihom, a

(Vrisne.) Vidjeti tebe značit će mir, spas.... No, gdje si ti? (zabrinuto) Sunce, zašto šutiš? Zašto žmiriš? žmirim ja, nego si ti obnevidjela. Bila si upozorena. Meni je ionako svejedno.

dekica koju mi je njihova baka dala kao poklon za useljenje. Obožavam je (i baku i dekicu) Imamo i gramofon, čujem (već žmirim u krevetu) kako škripi gramofonska igla i zasvira pazi da ne nazebeš od Fosila, Najdraža mi pjesma na svijetu

a koristim i veštačke suze. Urađen je test, nemam suza. Problem je što mi smetaju kapci, ne mogu da gledam, zatvaraju se, žmirim , cela sam se izborala na nosu i očima. Probala sam i sedative od 0,5, ali ništa. Ne izlazim vani. Smeta mi svetlo, sneg...

rođenom čovjeku dana, sloboda mišljenja, govora, odijevanja, ponašanja, djelovanja? Ja ju ne vidim. Možda jer žmirim , ali ako žmirim kapci su mi prozirni. Zakoni nam ograničavaju puno toga, ali ako malo bolje proučimo sam zakon slobode,