uspomena sjurio na mene poput bujice..... opet sam bila u našoj obiteljskoj kući, petogodišnja djevojčica, ležim na očevom trbuhu; starija sestra ga je opet nekom svojom nepromišljenom izjavom izazvala.... mirna obiteljska večer
stimulanse i ne obaziremo se na upute instruktora ležim u njoj dok ovo pišem) palo nešto na pamet? Barem po čemu je to ronjenje tako suprotno ležanju u kadi i koji su proizvodi
. Ležim , držeći se za jastuk, nesvjestan što je gore, a što dolje. Ne osjećam hladnoću ni vrelinu, ne znam da li je tama ili
da me vodi kroz tunel. Sklapam oči, ali i dalje vidim jasno. Kapci su prozirni, ne mogu pobjeći divoti tog prizora. Ležim na leđima i prepuštam se, neka me na svojim plećima nose ti cvjetovi mora. Utopljenik sam raja na nekoj planeti kamo tek
i završila u komi. Bila sam snažna i probudila sam se. Imam vrlo slab vid, još uvijek ne mogu govoriti i veliki dio dana ležim u krevetu, no počinjem polako slušati i razumijevati okolinu.
. Pričaju šaljivim jezikom i nasmijavaju me. Baš je dobro što u bolnici žive klauni. Larisa Galic Ležim u bolničkoj sobi. Čekam mamu a ona nikako da dođe. Kuc, kuc čujem na vratima. Odjednom su se na staklo zaljepila dva
pogled svoj u tuzi i patnji mojoj Put mi pravi pokaži Nadu u život vrati u najtežem danu bivstva moga. U kostrijeti oboren ležim pepelom sam posut sve kosti svoje u boli sada brojim Tijelo čitavo stoji duša ranjena plače kao mačem probodena
nebo, jesu li baš sve suze sv. Lovre, ili je koja možda i iz tvog oka skliznula? U nepovrat... Ležim na mekoj travi s dvije mlade djevojke, djevojčice još. Jedna od njih moja je kći. Zagledane smo u nebo, ja prepuna
u tmini, proživljavajući sve kao najgoru noćnu moru koja se ostvarila, a ti si samo zatvorio vrata i ostavio me dolje, da ležim u mraku, jer nisi imao snage da me ponovno sastaviš. Danas sam opet s tobom, ovakvo kakvo jesam, sa rupom na sebi, ali ne
me svega i poznaješ, (2) ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. (3) Hodam li ili ležim , sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. (4) Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. (5) S leđa i s
pete i kažu mi u srijedu dođi kod ortopeda.. jedino šta sam uspjela saznati je da mi se otkrhnuo dio kosti u koljenu.. i sad ležim doma u dnevnom boravku kod svoje mame, imam štaku, nose me pišati.. a koljeno sve bolje naotečeno i sve bolje boli. i sad
ovim prekrasnim odlomkom: »Jesam li ja onda stražar i kakav sam stražar, kad ne prebivam na brijegu djela, već i sad ležim u dolini slabosti? Moćan je doista stvoritelj i otkupitelj ljudskoga roda pa može meni nedostojnomu dati i uzvišenost
uđe, a na drugo izađe (Bog me tada još nije pozvao) Ležim u krevetu. Tad sam napustio sve uobičajene molitve Bogu. Išao sam se suočiti s onime čega sam se bojao. Prvi puta sam u
(npr. tjelesnu aktivnost) manje prihvatljivim od nezdravih alternativa (Kad sam već bolestan, najbolje je da ležim .), dok drugi mogu imati izrazite poteškoće u promjeni uobičajenih navika (Zašto bih prestao jesti slatko?) ili
pokret i nađem se na zemlji osjećam miris lišća.. vlažnost zemlje pomalo ustajali miris.. miris vlage.. truleži ležim tako nepomična.. naprosto oduzeta ne osjećam tilo.. samo miris vlage draži moje nozdrve pokušavam ustati ali ne mogu