. Dakle, pišući o dubrovačkom sustavu, Budmani mijenja i dubrovački akcent i dubrovačku fonologiju. U prilogu ÂťÄ akavske osobine u današnjem dubrovačkom dijalektuÂŤ (1890) Marcel Kušar nastojao je dokazati da je Dubrovnik nekada

treba spomenuti i dva prikaza na po č etku knjige (Vje č na voda i Pokora jenega vrimena) iz pera Marije Gra č akovi ć i č akavske pjesnikinje Cvjetane Mileti ć. I dok Gra č akovi ć eva pomalo nostalgi č no zapisuje: Trebalo je skupljati, godinama č

č akavski, srednjo č akavski i južno č akavski dijalekt te lastovska oaza (kao objedinjuju ć i naziv za jekavske č akavske idiome na Lastovu, koji su primili jake zapadnoštokavske utjecaje). Svaki dijalekt obra đ en je s dvaju zrenika:

do južne Istre zadržavali na šibensko-zadarskome podru č ju, koje je u predmigracijsko doba bilo sasvim č akavsko. Č akavske osobine koje danas prevladavaju u tome dijalektu tako imaju dvojako postanje: jedne su donesene s juga, a druge su

se donose primjeri jezi č nih nepodudaranja č akavskoga sjeverozapada i jugoistoka, koji č ine i glavnu crtu č akavske diferencijacije. Ikavizam južno č akavskoga dijalekta postanjem se razlikuje od ikavizma kod štokavaca (u 13.

idioma nesumnjiv. Umjesto da naglašava samo taj kontinuitet, autor logi č no zaklju č uje da su: jugoisto č ne č akavske zna č ajke č esto zajedni č ke sa susjednima, bili to štokavci ili središnji č akavci. Izvrstan je to primjer u znanosti

idiome, iz kojih iš č itavamo i obi č aje i osobiti pogled na jezik i svijet, dakle i osobitu semantiku i zajedništvo č akavske govorne zajednice, uz posredovanje tekstova iz literature donose i dosad neobjavljeni zapisi Line Pliško, Silvane

je na dotad nedovoljno uo en e odnose i pro ` imanja hrvatskih govora sa slovenskima. Obra ivao je kopnene i oto ke akavske govore sjeverne Dalmacije, od Zlarina, Primo tena, Biograda, Novigrada, Paga te osobito podrobno govore zadarskih

tipova i da se u mnogim elementima sla ` u s akavsko-kajkavskim govorima koji se nastavljaju na ikavsko-ekavske akavske govore. Ta pojava pokazuje da taj jugozapadni kajkvaski tip nije istoga kajkvaskoga porijekla.

priredbe Croatia rediviva. Na osnovicu hrvatskoga jezi č nog standarda ja neprimjetno dodajem kajkavske i č akavske aplikacije. Nadam se da time još jednom podsje ć am na zajedništvo, bogatstvo, vitalnost i vrednote hrvatskoga jezika

Hrvata. To nije isto kao što u Hrvata, nije isto Li č i Fužine, Li č novoštokavski i Fužine koje su južno od rijeke Li č anke č akavske , a sjeverno od Li č anke su kajkavske. A kada se svi sretnu na sajmu onda su štokavci, č akavci i kajkavci koji se razumiju

iz razdoblja od druge polovice 14. do druge polovice 16. stolje? a. Tekstovi su pisani starohrvatskim jezikom (? akavske i štokavske osnovice) i trima hrvatskim pismima (starom latinicom, glagoljicom i? irilicom). Starohrvatski pjesni