se u 15 % bolesnika kod doze 3 g / dan, sa žuticom kod 2 - 3 % i rijetko letalnim ishodom. Najraniji znak oštećenja je porast aminotransferaza . Sadašnji režimi od 20 - 30 mg / kg / dan mnogo su sigurniji. Potrebne su redovite i stalne kontrole jetrene funkcije.

s interferonom alfa ukazuju da takva terapija s uobičajenim dozama i trajanjem snizuje razine HDV RNK i aktivnost aminotransferaza samo prolazno tijekom tretmana, ali nema utjecaj na prirodni tijek bolesti. Zadnja ispitivanja ukazuju da visoke

da bi se moglo pravilno navijestiti evanđelje. aminotransferaza , enzima koji sudjeluje u metabolizmu aminokiselina. Budući da je specifična aktivnost enzima ALT u jetri približno

tj. dosta tekućine), pa u slučaju daljnjih tegoba za 4 do 6 tjedana treba učiniti dodatnu obradu: ponoviti krvnu sliku, aminotransferaze i LDH, rendgen pluća te izvaditi markere hepatitisa B i C.

kostiju. aminotransferaza )

fosfataze uzima se krv iz vene. Rezultati određivanja su gotovi isti dan. aminotransferaza (ALT) je enzim prisutan većinom u jetri i bubrezima, ali ga u manjoj količini ima i u srcu i mišićima. ALT smatramo

, za izvođenje zahvata. Prije zahvata ne smije se jesti 7 - 8 sati i morate isprazniti mokraćni mjehur. aminotransferaza )

zahvata ne smije se jesti 7 - 8 sati i morate isprazniti mokraćni mjehur. aminotransferaza (AST) je enzim prisutan u raznim tkivima, ali ga najviše ima u srcu i jetri. U manjoj mjeri prisutan je u bubregu i

bi se uopće javljali liječniku. U standardnim krvnim nalazima obično se nađu povišene vrijednosti jetrenih enzima ( aminotransferaza - AST, ALT te alkalne fosfataze i gamaGT). U faci ciroze jetara klinička slika je vrlo kompleksna i očituje se

. Laboratorijske osobitosti kroničnog hepatitisa C slične su onima u bolesnika s kroničnim hepatitisom B no razine aminotransferaza pokazuju veću fluktuaciju (karakterističan epizodni porast aktivnosti aminotransferaza) i niže su, posebno u

hepatitisom B no razine aminotransferaza pokazuju veću fluktuaciju (karakterističan epizodni porast aktivnosti aminotransferaza ) i niže su, posebno u bolesnika s dugotrajnom bolešću. Kronični hepatitis C pokazuje veoma polaganu i podmuklu

. U većini je slučajeva uspješna terapija interferonom i serokonverzija praćena akutnim povećanjem aktivnosti aminotransferaza koje nalikuje na akutni hepatitis za što se vjeruje da predstavlja imunostimulatorni učinak interferona na

je veća u bolesnika s umjerenim do niskim razinama HBV DNK (200 pg / ml) te u bolesnika sa znatno povećanom aktivnošću aminotransferaza (npr. > 100 do 200 jedinica). Vjerojatnost gubitka HBsAg tijekom terapije povećana je u bolesnika s kratkim trajanjem

hepatocita koji prezentiraju HBV antigene. Izgleda da se to i događa; naime dolazi do povišenja aktivnosti aminotransferaza poput onog u akutnom hepatitisu, a to može biti praćeno i dramatičnim padom ili čak i prestankom replikacije HB V-a. U

HB V-a. U bolesnika s kroničnim hepatitisom B, osobito u onih s gotovo normalnim ili samo blago povišenim razinama aminotransferaza pokazalo se korisnim da se u kombinaciji s interferonskom terapijom (5 milijuna jedinica supkutano) daje